Na veliko čuđenje, u biti hrvatskom narodu je skrivena stranica povijesti njegove otadžbine. Nečija je ne-dobra ruka zlomisleno izbrisala iz svitaka ljetopise sjećanja na veliki pokret bogumila.
Sredinom srednjeg vijeka taj pokret je postao maštabnim i masovnim tako da se cijela Hrvatska praktički pretvorila u Kraljevstvo dobrih ljudi, kako su u narodu nazivali bogumile.
Poznato je da inkvizicija preplašivši se popularnosti i masovnosti tog prekrasnog pokreta podvrgnula bogumile žestokoj diskreditaciji i falsifikaciji.
Istaknuti mislilac suvremenosti, pisac i mistik blaženi Ioann na nov način osmišljava pokret bogumila. On bukvalno iz pepela uskršava povijest koja govori o tim čudesnim ljudima koji su ostavili nezaboravni slijed u povijesti čovječanstva, porodivši demokraciju i davši istinske duhovne vrijednosti.
MISTIKA
NOVA ATLANTIDA "AVE MARIJA"
Bez obzira na mnoga tisućljeća koja su prošla, kao i prije, čitavi naraštaji se zanose tajanstvenom i zagonetnom Atlantidom u čiju čast su mnogobrojni pjesnici i minezingeri sastavili prekrasne himne i poeme proslavljajući podvig atlantidskih junaka.
Grčka i Rim nisu razumjeli i zapravo su diskreditirali Atlantidu u svojim knjiškim i kultnim mitovima, lažno prikazavši veliki događaj kao vulgarno poganstvo.
Istaknuti suvremeni mislilac, blaženi Ioann, na nov način bogom-otkriveno osmišljava taj povijesni fenomen. Atlantida je neporočna civilizacija koja je postigla savršenstvo u svim sferama životnog djelovanja – tvrdi on. Atlantidska lica su se pojavila kao pralikovi velikih povijesnih ličnosti koji su kardinalno utjecali na sudbine čovječanstva. Apolon je atlantidski krist, njegova majka je progonjena bogorodica Atlantide. Kćer ljubavi je Afrodita koja izlazi iz morske pjene, Prometej je ognjeni apostol ljubavi Minne.
Blaženi Ioann prikazuje Atlantidu kao civilizaciju u kojoj se ostvario trijumf načela neporočnosti nad načelom suprotnim, zlim. U svim vremenima se načelo neporočnosti suprotstavljalo načelu zla, oličenom u odrazu kneza ovoga svijeta čija vlast se oslanja na uzurpaciju, požudu i materijalizam.
Takva opozicija je poprimala najrazličitije oblike unutar kultura i religioznih škola, ali u bilo kojoj epohi je uvijek postojala grana istinske duhovnosti koja je posjedovala prosvijetljeno znanje o autentičnom liku božanstva. Tako je bilo u drevnom Babilonu i Egiptu, u legendarnoj Atlantidi koja je ostavila sjećanje na sebe u kulturi Elade.
Odnosi između ljudi u Atlantidi su se gradili prema univerzalnim zakonima premudrosti. Temelj života je bila ljubav. Ljubav, ne tjelesna svojstvena poročnim civilizacijama, nego ljubav Minne. Minne je ideal višnje ljubavi. Srca ljudi su bila opijena takvom snagom ljubavi Minne, da je porok bio nemoguć, zlo – neumjesno.
Suvremena civilizacija se, smatra blaženi Ioann, katastrofalno udaljila od Minne. Ljubav Minne je postavljena u čovjekovu arhetipu. Što dalje čovječanstvo odlazi od svog arhetipa, to se jasnije na zemlji očituje i umnožava zlo.
U svim stoljećima zemlju su posjećivali vjesnici Minne. Ali svaki put su se nalazili inkvizitori koji su diskreditirali pomazanike proglašavajući ih „luđacima“, „hereticima“, „zavedenima“, i na kraju zabranjivali vijest o Minne. Kao pravilo su ti zabranjivači uvodili u religije i države ideologiju straha, uz pomoć kojega se, kako su oni smatrali, jedino moglo upravljati masama ljudi. Oni se na smrt boje Minne.
Udruženje Atlantiđana su vodili bijeli stareci, sunčani arhonti koji su na zemlji postigli stupnjeve oličenih božanstava. Njihova lica su sjajila jače od sunca, oni su posjedovali velike tajne duhovnog puta, čuvali ideale višnje ljubavi, stvarali čudesa. Njima je bilo dano određivati sudbine svijeta, rukovoditi zemaljskim i duhovnim procesima. Oni su imali vlast nad stihijama, razgovarali su s pticama, životinjama, travama na njihovom jeziku.
Njima je bilo dano kontemplirati višnje božanstvo uživo, biti s njim u dijalogu. Stareci-mudraci su imali ključeve od nebeskih i podzemnih sfera, posjedovali tajne porijekla svijeta i čovjeka. Oni su davali zavjete vječnog djevičanstva i odricali se od bilo kakve vlasti, osim vlasti ljubavi.
Na njima je prebivao božanski duh ljubavi i premudrosti. Stareci su bili smatrani kao utjelovljenje božanstva na zemlji, svaka njihova riječ je bila sveta i neuništiva. Najčešće su boravili u samici, u neprestanoj molitvi i kontemplaciji. Mnogi od njih su mogli živjeti na zemlji stotinu i tisuću godina postižući stupnjeve besmrtnosti.
Atlantida je bila oaza zadivljujućih, neobičnih ljudi, čija je značajna posebnost bila nevjerojatna dobrota, mirnoća i punina ljubavi. Oni su se s jednakim dubokim poštovanjem odnosili prema Bogu i prema čovjeku. Nebeski ljudi – tako ih je nazivala okolina.
Pod vodstvom bijelih stareca, Atlantiđani su postizali najveće stupnjeve duhovnosti, odijevali se u besmrtna tijela, mogli su se ushićivati na nebesa, vraćati na zemlju, posvećivati prostranstva, iscjeljivati od smrtnih bolesti, uskršavati od mrtvih. Sva čudesa koja su oni stvarali, izvršavala su se ne okultno-magijskim praksama, nego isključivo snagom višnje ljubavi.
Mudraci Atlantide su učili da je čovjek božanstvo nebeskog porijekla, rođeno od posljednje kaplje ljubavi Očeve. Bez obzira na povrijeđenost grijehom i zablude, čovjek posjeduje neiscrpni potencijal ljubavi kojeg mogu otkriti samo stareci-pomazanici koji posjeduju dar ljubavi Minne.
Blaženi Ioann proročki naviješta nastupanje epohe nove Atlantide – civilizacije u kojoj će se u istom stupnju odavati poštovanje i božanstvu i čovjeku. U toj civilizaciji neće biti mjesta ratovima, bolestima ni nikakvom zlu, nego u srcima, po cijeloj zemlji će kraljevati višnja ljubav.
bglavac
irida
