Kad otac ne izabere kćer, ona uči izabrati sve osim sebe.

Postoji rana koju ne vidi nitko osim one koja je nosi od prvog dana kada je shvatila da nije dovoljna za oca koji ju je trebao voljeti bezuvjetno. Rana djevojčice koja je čekala da je pogleda kada dođe kući, ali je on prošao pored nje kao da je samo dio namještaja koji stoji tu. Koja je satima sjedila za stolom i crtala crtež najljepšim bojama koje je imala, samo da bi mu ga pokazala i vidjela osmijeh na licu i ponos u očima, ali je on samo klimnuo glavom bez pogleda i vratio se svojim mislima koje su bile važnije od nje. Koja je htjela biti njegova princeza i tatina djevojčica kao što su bile druge djevojčice koje je vidjela, ali je shvatila da u njegovom srcu nema mjesta za nju. Koja je htjela biti razlog zbog kojeg se vraća kući i zbog kojeg se osmjehuje kada otvori vrata, ali je shvatila da se vraća jer mora, a ne jer želi.

Odrasla je i postala žena koja voli previše druge, a sebe premalo u svakom odnosu koji uđe u njen život. Žena koja se daje muškarcima koji ne znaju što s njenom ljubavlju, jer je naučila da ljubav znači davati sve od sebe i ne očekivati ništa natrag. Koja ostaje u odnosima gdje mora moliti za pažnju kao da moli za milost, jer joj je to jedini način ljubavi koji poznaje od oca koji je birao posao, novine, televiziju i sve ostalo osim nje. Jer nije naučila da ljubav može biti sigurna i topla.

Zato ostaje gdje nije voljena, jer je navikla na ljubav koja boli.

Zato prašta previše, jer je naučila da njezina bol nije važna.

Zato se daje onima koji uzimaju sve i ne vraćaju ništa, jer je naučila da je ljubav davati bez primanja.

Zato misli da s njom nešto nije u redu, jer je cijeli život osjećala da nije dovoljna za oca koji ju je trebao voljeti bez uvjeta.

Ali nije problem u njoj i nikada nije bio od prvog dana. Problem je u praznini koju nosi kao dio sebe od djetinjstva koje je trebalo biti puno ljubavi. Praznina koja joj nikada nije rekla da je voljena samo zato što postoji. Praznina koja ju je naučila da mora zaslužiti ljubav i da ne smije tražiti više od onoga što joj se daje.

Ali sada je vrijeme da shvati ono što joj nitko nije rekao u djetinjstvu. Da shvati da nije ona bila nedovoljna, nego on nije znao voljeti dijete koje ga je gledalo kao cijeli svijet.

Da shvati da nije morala biti drugačija, tiša ili manja, nego je zaslužila oca koji će je vidjeti i izabrati bez molbe.

Da shvati da ljubav nije nešto što se zarađuje.

Djevojčica koja je čekala da je otac izabere možda nikada nije osjetila da je važna i voljena.
Ali žena koja je postala može sebi dati ono što joj je bilo uskraćeno cijeli život.

I može napokon izabrati sebe onako kako je trebala biti izabrana od malena, jer je shvatila da je jedina osoba koju treba izabrati ona sama.

Šaljem podršku svima koji će se pronaći u ovome tekstu. 

Helena Jakoliš