Postoje mnoge priče i legende o porijeklu Masona koje govore da Masonstvo potječe od Adama, ili graditelja kule Babilonske. Jedna od češčih priča je ona koja se odnosi na Salamonov hram koji su gradili brojni fenički i sirijski graditelji. Navodno je vođa graditelja bio Hiram Abiff, koji je posjedovao veliko znanje i mudrost. Tri pomoćnika su ga jednom prilikom zatražila da im oda svoje tajne, ali je on odbio. Zbog toga su ga ubili. Po toj verziji masonstvo je zaista udruga koja seže u početke ljudske povijesti sa brojnim tajnim znanjima. Ono je preživjelo na Orijentu do križarskih ratova, kada su ga templari donijeli na zapad.

Danas i masoni i dobar dio njihovih protivnika odbacuje ove priče kao legende i priznaju kao službenu verziju priče onu o tome da su proistekli iz srednjovjekovnih cehova. Naime, po toj verziji, zidari su bili slobodniji, traženiji i ugledniji od ostalih radnika. Imali su veća prava nego drugi obrtnici.

Masoni su progonjeni i zabranjivani u mnogim državama od strane svjetovnih vlasti. Mnogi vladari prosvjetitelji su ih progonili; drugi su i sami bili masoni. U mnogim katoličkim zemljama su dugo vremena bili zabranjeni, u drugima ih se progonilo zbog sumnje da njihova tajnost podrazumijeva režimu nepoćudne ideje. U novije vrijeme to su radili Hitler i Mussolini. Jedan nacist pod pseudonimom dr. Custos napisao je knjigu Slobodni zidar – svjetski vampir, u kojoj se masone optužuje za niz katastrofa i ratova. U Njemačkoj su za trećeg reicha masone progonili i slali u koncetracione logore. U Italiji su samo bili zabranjeni, a i sam kralj Viktor Emanuel II je bio mason. Zanimljivo je da su masoni ponekad povezivani sa boljševizmom, pogotovo u nacističkoj propagandi, a 1922, je Kominterna osudila masoneriju kao degenerirani pokret koji zastupa buržujske i kapitalističke interese, i u socijalističkim zemljama ona zaista nije postojala sve do početka 90–ih XX stoljeća.

Slobodno zidarstvo u javnosti mnogih zemalja ima karakter nečeg negativnog i nepoželjnog. Skoro od samih svojih početaka masoni su se sučeljavali sa brojnim neprijateljima, koji su ih napadali iz raznih razloga. Popis tih razloga je prilično dug, i obuhvaća stvari poput krivovjerstva, podrivanja nacionalne sigurnosti, širenja revolucionarnih i nepoželjnih ideja, želje za vladanjem svijetom do sodomije, sotonizma, čarobnjaštva, itd. Progonjeni su i doživljavali napade i zbog pojedinačnih ekcesa, npr. nikada razjašnjenog nestanka Williama Morgana kojega su navodno ubili jer je prijetio da će odati njihove tajne. Izuzmemo li napade i progone zbog čarobnjaštva, bavljenja magijom, posjedovanja tajnih moći itd. većina napada se svodi na jedan od sljedeća dva slučaja : širenje državi nepoćudnih ideja i/ili zadobivanje previše moći, ili sukob sa Crkvom.

www.tajne svijeta.