Ulazim u knjigu od snova, lutam ispisanim stranicama i osjećam da se nalazim na obroncima jednog novog praskozorja svijesti. Metafore i pjesme postaju siluete u tkivu sna, kristalni bljesak u zagrljaju duše i materije, biserje iznjedreno iz sedefa duše. Osjećam poduku u ljubavi spram književnosti i stvaranju jedinstvena književnog senzibiliteta, trajano vizualiziranje sa susreta sa jednim od pisaca po kojima će se dvadeseto stoljeće dugo pamtiti. Osluškujem snagu šaptača, ezoteričnog reformatora, elitnog sugovornika, stvaraoca nelinearne spoznaje literature i vidim snove autora. Doživljavam misaoni dijalog sa Borhesom, iluziju koja postaje moć sadašnjeg trenutka, snaga njegova uma. Stvorio je književnu državu u kojoj se vrijeme grana racvjetanom krošnjom čitaoca. Kao cvrkut nebeskih ptica odzvanjaju odjeci njegovih misli. Susrećem se sa rascijepljenosti osobnosti i skupljam svoje dojmove u zagrljaj energije i materije i u kristalnom zrcalu mjesečeva sjaja i dugina spektra prepoznajem svoje trojstvo, tri lica iste duše u treptaju oka vječnosti i konačnosti fizičkog tijela. Odjek stalne dvojnosti postaje metafora trojstva, a Paracelzusova ruža, jednom jedinom riječi izranja iz pepela i postaje kozmički cvijet svijesti. U labirintu snova vidim modre tigrove kako se umnožavaju, a onda nestaju u magli podsvjeti. Hvatam ih poput škotskog profesora i poklanjam prosjaku u katedrali spoznaje, mom neznanju. Knjiga od snova živi mnoge odsanjane sne i ostvaruje se paralenim razinama svijesti u koje me je pisac pozvao. U njoj nema kronologije, jer istoveremenost izranja iz sa izvora, iz alepha i prelama se u Kohinoru svijesti u trenutak u kojem se sjedinju prošlost i budućnost i jedna i druga postaju neopoziva istina. Estetski užitak trenutka je nezamjenjiv, on traje snagom koja izranja iz kozmičkih zakona, iz dinamike nebeskog vretena, iz ritma vremena. Tu spoznajem igru treptaja oka, vječnost u platonizmu, vraćanje u Nietzschevu filozofiju i nezaustavljivu vrtnju kotača svevremena. Knjiga od snova ne spada u klasično poimanje literature, ona je kristalni labirint zrcala u kojima se grle san i java.
bglavac
edin.kecanovic
