Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član mgeri24

Upisao:

mgeri24

OBJAVLJENO:

PROČITANO

39

PUTA

Vrata između svjetova

Vrata između svjetova
Ti prostori nisu fizički, nisu ni zamišljeni, oni postoje tik do ovog svijeta, kao podzemne rijeke koje teku kroz sve dimenzije istovremeno

Asfalt je disao posljednji dah vrućine kao umiruća harfa, a na njegovom rubu, gdje se svjetlost predaje tami poput umornog putnika, ležala je krhka tvorevina od krvi i perja.

Sova sa, naizgled, slomljenim krilom koje je izgledalo kao ne ispružena molitva. Na njezinu kljunu cvjetala je mrlja, rubinsko crvena poput pekmeza od malina koje smo kraduckali iz vrta dok je sunce plesalo po bakinim sjedim pramenovima. Ili možda poput prve kapi krvi što je prima zemlja kad se rađaju čudesa.

Prišao sam polako, korak po korak. Sa svakim korakom veo između svjetova postajao je tanji. Trava mi je šaptala imena onih koji su otišli prije nas, a svaki list drhtao je pod težinom njihovih priča. Sova nije bježala,možda zbog šoka, a možda jer je prepoznala dušu s istim ožiljcima, dušu koja se približava granici između ovdje i onkraj.

Njezine oči, dva tamna bunara u kojima sam čuo jecaj vlastitog srca pomiješan s dalekim smijehom iz kuhinje gdje je vrijeme stalo, gutale su svjetlost i vraćale je kao srebrnu nit što povezuje svjetove.

U tim očima prepoznao sam pogled koji sam poznavao odavno. Ne po boji, ni po obliku, nego po nečemu dubljem, što pulsira ispod slojeva stvarnosti. Pogled koji zna i ne pita. Pogled koji vidi, čak i kad ti sam sebe ne vidiš.

Ti prostori nisu fizički, nisu ni zamišljeni, oni postoje tik do ovog svijeta, kao podzemne rijeke koje teku kroz sve dimenzije istovremeno. Gledala me bez osude. Nježno. Kao prvi snijeg na dlanu. Kao zakon ljubavi koji vrijedi s obje strane postojanja.

U toj nježnosti bila je i kuhinja koja miriše na kolače, cimet i nedjelje koje nikad ne završe. Bile su to ruke, stare, ali koje su uvijek bile tu da me uhvate prije nego padnem. Glas koji pronalazi riječi i kad ih ni anđeli nemaju.
Ti si najsjajnija zvijezda, šaptalo je nešto u meni i zvijezde sjaje najjače baš kad misle da ih nitko ne vidi.

Ta ista ljubav sada je gledala kroz oči ranjene ptice. U tom pogledu bilo je zlatno svjetlo zimskog popodneva, tihi šapat prisutnosti koja liječi. Sova je treptala polako, svjesna da se s tim treptajem otvaraju vrata u prostore gdje se vrijeme mjeri mirisom čaja i pričama što ne znaju za kraj.

Zrak se zgusnuo. Prostor je postajao mekan, fluidan. Netko je bio tu, osjećao sam prisutnost koja se približavala korak po korak po travi iza mene. Kad sam se okrenuo, vidio sam samo sjenu koja se topila u asfalt, sjenu možda s one strane vrata.

Sova je gledala u prazninu, kao da čita zrak, kao da vidi ono što ja tek slutim, susret dvaju mora, dodir svjetova koji se događa baš sada.

Uzeo sam je u ruke, oprezno, kao što se drže suze koje se vraćaju unutra. Srce joj je kucalo brzo i sitno, ritmom koji je odgovarao mome, stara pjesma, ista nota.

Tog trena granice su se otopile. Nisam držao pticu. Držao sam komadić duše koja putuje kroz oblike, kroz vrata koja se otvaraju kad ljubav postane jača od stvarnosti.

Znam te, šapnuo sam.

Riječi su mirisale na ružmarin. Ona je nagnula glavu, kao da sluša melodiju koju još ne čujem. U njezinom pogledu bila je ona stara tišina što vidi do kraja. Pogled koji me jednom davno učio svjetlosti.

Snaga se vraćala sovi. Nakon nekoliko minuta, perje joj se micalo življe. Bila je spremna. Spustio sam je na zemlju, a ona je stajala mirno, poput srebrne note koja se priprema za let. Raširila je krila. Šaputala su dva imena, nisam ih razumio ili možda jesam, u onom dijelu mene koji više ne koristi riječi.

Zadnji pogled. Pogled koji je znao. Rijeka topline koja ne pita kamo ide. Samo teče.

Poletjela je, ne prema šumi, već prema suncu. Razbila je njegovu površinu poput prozora. Kroz pukotinu sam je vidio! Osmijeh, vrt, stolicu. Ruku pruženu kroz granicu.
Još uvijek te nosim u molitvama i čuvam ti snove, kao nekad, u onom svijetu.
Odzvanjalo je u mahanju krila, tiho, gotovo nečujno, kao da se glas stopio s vjetrom i šuštanjem trave.

Sova nije bila simbol. Niti poruka.

Bila je živi, tihi ključ.

Vrata.

I dok se je asfalt hladio poput starog željeza, znao sam.
Svaki put kad stanem, kad zastanem da pomognem, ona će biti tu.

Ne kao glas. Ne kao sjena.
Nego kao prisutnost što diše između srca i vremena.

Vrata se neće otvoriti.
Ona su već otvorena.

Matija Gerić

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba
MAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinu

DUHOVNOST U SRPNJU...

SRPANJ...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi, sretnu nedjelju vam želim. Lp

    13.07.2025. 06:58h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi, kako podnosite ove užarene dane?

    04.07.2025. 08:00h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi želim val lijep dan i radostan blagdan. Lp

    19.06.2025. 07:06h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi noćas nas je posjetio 70 000 000 čitatelj. Lijepo zar ne? Što vi mislite o tome. Lp

    15.06.2025. 06:59h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi želim vam lijep i radostan vikend pun Božjih blagoslova. Lp

    17.05.2025. 07:48h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    Dobar dan Magicusi. Želim vam lijep i radostan dan.

    12.05.2025. 15:44h
  • Član bglavacbglavac

    Drage mame i bake sretan vam Majčin dan!

    11.05.2025. 14:07h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Treptaji u tami