Postoji jedan svijet čiji se miris osjeća na koži prije nego što ga um prepozna. Svijet u kojem se čuda ne zaboravljaju jer žive u svakom udisaju koji te grli iznutra. Nije to bijeg od stvarnosti, već povratak kući u njezinu srž, tamo gdje se dodiri pretvaraju u boje topline, a riječi u melodije koje te kolju ljepotom. To je svijet gdje magija šapuće kroz prste kao majčin glas, gdje se čudo rađa u trenutku kad ti se duša prepozna u tuđem pogledu.

Ovdje vrijeme ima okus meda što ti se topi na jeziku i kruha koji miriše na dom. Ne žuri, ono te zagrli poput najdraže osobe na svijetu, kruži oko tebe kao dim od kave koju piješ s onim koji te razumije bez riječi. Dani se ne mjere satovima, već koliko puta ti se srce stisnulo od sreće. Umjesto hladnog škljocanja sata, čuješ puls, svoj koji pleše, onaj pokraj sebe koji te umiruje, onaj zemlje koja te nosi kao majka dijete.

Magija ovdje ima nježnost perja kad te dotakne i snagu oluje kad te probudi. Ona živi u kovrčama kose koje netko voli pomilovat. U slanim suzama sreće koje ti se suše na obrazima dok se smiješ kao ludo dijete. Čuješ je svugdje, šumi ti ime kad ga netko izgovara s toliko ljubavi da se bojíš da nećeš izdržati, zvoni kad ti se oči sretnu s očima one osobe zbog koje bi volio biti bolji čovjek.

Ovdje, kada netko ljubi, svijet postaje sigurniji. Ljubav ima okus svih najdražih uspomena odjednom , Prva kava skupa, kiša na licu, smijeh koji se pretvara u plač od sreće. Ljudi doista sijaju kad misle na one koje vole. Njihova koža titra od sreće kao vodena površina kad je dotakne sunce. Kad netko kaže tvoje ime onakvim glasom koji govori "Ovo si ti, i savršen si upravo ovakav", osjetiš kako ti se srce otvara kao prozor na proljetno jutro.

Djeca ovdje sanjaju da će postati čuvari tuđih tajni, nositelji zagrljaja koji liječe, oni koji znaju reći pravu riječ kad nekome puca srce. Njihovi snovi su topli kao pokrivač pod kojim si se kao dijete osjećao najsigurniji na svijetu. Žele postati oni čije ruke znaju utješiti bez da pitaju zašto, čiji glas umiruje kao uspavnka. Njihove škole su otisak glave na ramenu dok netko plače, drhtaj ruke u tvojoj kad joj je hladno, tišina koja prigrli kad riječi zakažu.

Ovdje znanost i magija hodaju ruku pod ruku kao najstariji prijatelji. Zvjezdana prašina od koje si stvoren i suze koje plaćeš od sreće, sve je to ista ljubav, preobličena. Čuješ kako ti krv tеćе poput najljepše pjesme, osjetiš kako ti misli plešu u grudima kad se sjetiš nekoga dragog. Ništa se ne objašnjava do kraja jer najljepše stvari ne trebaju objašnjenje, trebaju samo srce koje ih prepozna.

U ovome svijetu čuda mirišu na sve što te čini sretnim ,na kišu koja pere prašinu s lica, na parfem osobe koju voliš, na stare knjige u kojima si našao sebe. Čudo je kad netko stavi ruku na tvoju i osjetiš kako ti toplina putuje do srca kao poruka: "Nisi sam, nisi sam, nikad nećeš biti sam." Čudo je kad netko ostane, ne jer mora, već jer želi, jer mu je s tobom najljepše mjesto na svijetu.

Ovo nije svijet bez boli, ali ovdje bol ima smisla. Ona te ne lomi, već vodi do onih koji znaju kako zalijećiti rane nježnošću. Tuga ovdje ima okus soli, ali i okus olakšanja kad je konačno pustiš da otiče. Ljudi ovdje ne skrivaju ko su, oni se pokažu takvi kakvi jesu, ranjivi i pravi, jer znaju da ih netko voli upravo takve.

Vrata toga svijeta su posvuda oko tebe. U osmijehu koji ti netko pokloni bez razloga, u ruci koja te dotakne kad ti je najteže, u glasu koji ti kaže da ćeš uspjeti kad sumnjāš u sebe. Čuješ kako se otvaraju s najljepšim zvukom na svijetu. Zvukom kucanja srca koje prepoznaje dom.

Magija je stvarna jer ju osjećaš svaki put kad se osjećaš voljeno. Jer ju čuješ u smijehu koji dijeliš s nekim dragim. Jer ju vidiš u očima koje te gledaju kao da si najljepša stvar koju su ikad vidjele.

I nije pitanje postoji li taj svijet. On se događa svaki put kad ti netko iskreno kaže da te voli. Kad se probudiš i znaš da negdje postoji netko tko misli na tebe. Kad osjetiš da unatoč svemu, unatoč strahu, boli, sumnji , u tebi živi nešto neugasivo i lijepo.

Pitanje je samo:

Hoćeš li se usuditi vjerovati da zaslužuješ svu tu magiju, svu tu ljubav, sve to čudo i hoćeš li dozvoliti da te dotakne tako duboko da se nikad više nećeš moći praviti da ne znaš koliko si prekrasan?

Matija Gerić