Ponekad, osjećam da mi je potreban trenutak mira. Ne čekam da mi ga svijet daruje, jer često ne zna kako ili kad. Umjesto toga, tražim ga. Kao dijete koje igru skrivača igra sa samim sobom, tako i ja, povučem se, tražim, pa ga nađem. I kad ga nađem, kao da darujem sebi najdragocjeniji poklon , taj trenutak, tih i blag, koji donosi mir u srce. Svjesno odlučim da taj trenutak bude moj.

Zatvorim oči, možda zadržim dah na tren, i dopustim da sve ono što me pritišće, polako iščezne. Taj trenutak mira, možda traje samo nekoliko sekundi, ali osjećam ga u cijelom tijelu. Kao povjetarac koji na trenutak okrzne kožu, ali ostavi dugotrajan osjećaj lakoće.

Vjerujem da svatko zaslužuje taj trenutak. Nešto što će podsjetiti na to koliko je važno stati, osjetiti sadašnjost i jednostavno biti. Svaki dan, bar jedan trenutak, to je ono što svatko treba. Trenutak u kojem su misli tihe, srce smireno, a svijet negdje daleko.

Matija Gerić