Nasmiješi se svijetu, s trunkom dobrote i tragom gorčine, jer u tom osmijehu leži tajna oprosta, ne one uzvišene, blještave milosti, već oprosta koji diše, znoji se i posrće, a opet se smiješi. To je osmijeh koji stane između dva otkucaja srca, između dvije tišine, kao ptica uhvaćena u trenutku leta. Dok promatraš nesavršenstvo života, osjećaš kako ti pod prstima izmiče ideal kojem stremiš, poput sapunice koja prkosi nebu i onda se rasprsne na tvojoj koži.

Svijet, taj hrapavi prostor između sna i budnosti, zaboravlja te u svojim vrtlozima, ostavlja te da dišeš na pola, da tražiš zrak među njegovim lomljivim sjenama. A ti, baš tada, osjetiš kako se tvoje usne stiskaju, kada otpustiš sve zamjerke, kao što list napušta stablo, ne pitajući kamo ga vjetar nosi.

Otprostiti znači osloboditi sebe tereta. To nije zaborav, niti bježanje od bola. To je trenutak u kojem puštaš da ono što si smatrao, kao najvažnije, ono što si držao kao neodvojivi dio sebe, postane slobodno. Baš u tom otpuštanju leži oprost. Oprostiti svijetu, drugima, sebi , to je djelo snage, a ne slabosti. To je preobrazba, poput plesa koji u sebi nosi ritam slomljenih nota. Nepravde ostaju, ali mijenjaju oblik, pretvaraju se u slike, riječi, dijelove koje nosiš u sebi, kao putnik koji u džepu krije šljunak iz zemlje.

Osmijeh kojim praštaš nije bijeg, nije zaborav. To je preobrazba. Gorčina nije teret, ona je sol koja naglašava slatkoću života, koja ti govori da si živ, da sve ima svoj okus, pa i ono što boli.

To je igra, tajna koreografija između tebe i svijeta, između nesavršenih obećanja i izblijedjelih iluzija. Kad oprostiš svijetu što nije savršen, kad mu oprostiš što te razočarao i ostavio bez odgovora, odjednom shvatiš da ga voliš baš takvog, poput knjige s izgužvanim stranicama, s tragovima nečijih prstiju.

I u tom trenutku postaješ slobodan, slobodan da voliš, slobodan da lutaš kroz nepoznate sobe, slobodan da u svom osmijehu pronađeš i svijet i sebe. Slobodan si jer si otpustio, jer si oprostio i svijetu i sebi.

U tom otpuštanju i oprostu leži tvoja snaga, tvoje pomirenje s nesavršenošću života i ljepota u svakom njegovom nedostatku.

Matija Gerić

https://mgeri.substack.com/