Zovu me bjeguncem, lutalicom, kukavica , ali što oni znaju? Moj svijet nije omeđen zidovima njihove stvarnosti. Ja sam putnik kroz snove, istraživač nevidljivih carstva koja leže iza vela svakodnevice.

Da, bježim. Bježim od sivila običnog, od tereta očekivanja, od okova koje društvo tako rado stavlja. Ali moj bijeg nije kukavičluk ,to je hrabrost da se živi drugačije, da se vidi ono što drugi ne vide.

Lutam snovima kao što drugi lutaju ulicama. Svaki san je nova pustolovina, novo otkriće. U tim carstvima mašte, ja sam i kralj i prosjak, i heroj i zlikovac. Tamo sam slobodan biti sve što jesam i sve što bih mogao biti.

Kažu da se skrivam od stvarnost. Možda. Ali u tim skrovištima snova pronalazim ljepotu koju stvarnost tako često zaboravlja. Pronalazim boje tamo gdje drugi vide samo sivu monotoniju, čujem muziku u tišini koju drugi smatraju praznom.

Ne tražim opravdanje za svoj način života. Ne trebam njihovo razumijevanje ili odobravanje. Moj put je moj vlastiti, popločan zvijezdama i obasjan mjesečinom snova.

Neka me zovu kako žele. Njihove riječi ne mogu dotaknuti ono što jesam u dubini duše. Jer kada zatvorim oči i prepustim se struji snova, postajem više od onoga što vide. Postajem beskraj mogućnosti, ocean čuda.

I zato ću nastaviti sanjati, lutati, "bježati". Jer u tim snovima, u tim lutanjima, pronalazim sebe. I to je najljepše putovanje od svih.

Matija Gerić