Postoji taj trenutak kada se probudiš, ali ne iz sna, već iz onog dijela života koji se čini maglovit, kao da plutaš negdje između prošlosti i budućnosti, nesiguran gdje zapravo pripadaš. I onda, poljubac. Mekan, nenametljiv, ali silovit u svojoj nježnosti. Kao da taj poljubac nosi sa sobom svu snagu života, kao da ti govori: "Ovdje si, sada si."

Nije to običan poljubac to je buđenje duše. Kao da te netko prvi put vidi, potpuno, bez maske koju nosiš pred svijetom. Sva težina koju vučeš sa sobom otapa se u tom jednom dodiru, kao da poljubac skida slojeve straha, boli, nesigurnosti. Onaj tko te poljubi, ne mora biti osoba, to može biti sudbina, trenutak, sam život. To je poziv da se konačno probudiš u sadašnjosti i shvatiš da je ovaj trenutak, ovaj poljubac, ono što te veže za svijet , tvoj most između stvarnosti i snova.

Probuditi se u poljupcu znači osjetiti snagu koja razbija tišinu unutar tebe. Kao da sve što je bilo skriveno iznenada izbija na površinu, razbijajući lance koje nisi ni znao da nosiš. Taj poljubac nije samo trenutak , on je udar života, potres u kostima, struja koja prolazi kroz svaku pukotinu tvoje duše. Bez riječi, bez objašnjenja, ali s neporecivom silinom, taj trenutak postaje tvoja nova stvarnost. Nema povratka, samo naprijed, u vrtlog onoga što dolazi.

Matija Gerić