SPOROVI OKO RIJEČI TACUIN- MARCO POLO

Zlatan Gavrilović Kovač

Budući da mene Talijani stalno potežu za rukav da se izjasnim o ovome ili onome ne preostaje mi drugo nego razmotriti to značenje riječi TACUIN koja se pojavljuje u djelu Marka Pola. Pa u neku rukuje je od kardinalnoga značenja jedna jednostavna analiza koja bi trebala dokazati da je Marco Polo Hrvat sasvim drugačije od onih naših prevoditelja koji se oslanjaju na talijanske izvore pa onda Pola smatraju Talijanom- jer je pod tobožnjom odbranom istine onda izgubljeno jedno ime mada je riječ o velikome sinu naše Dalmacije.

Tu riječ TACUIN Polo navodi u Odjeljku 33 koji se odnosi na astrologe Grada Khan -balik I to na stranici 163 I 164 Putovanja Marca Pola kojeg je za štampu pripremio Milton Rugoff u New Yorku 1961 godine. Ja ću navesti taj dio u prevodu kako slijedi: “Oni pišu svoja predviđanja za godinu na malim kvadratnim knjižicama koje zovu TACUIN I njih prodavaju za veliki novac svim osobama koje žele da pogledaju u budućnost. Oni čija se predviđanja pokažu najtočnijima bivaju prihvaćeni kao veliki majstori svoje umjetnosti I primjereno tome su I najviše honorirani. Kada bilo koja osoba planira neki veliki posao ili veliki put iz poslovnih razloga ili iz bilo kojeg drugoga razloga želi znati koji će uspjeh imati ona je upućena na jednoga od ovih astrologa I traži koje će dispozicije neba biti u to vrijeme . I ovaj odmah traži da prije odgovora mora znati godinu, mjesec I sat u kojem je osoba rođena. Kada je to saznao on sastavlja osobni horoskop koji korespondira sa aspektima neba u vrijeme kada je zatražena ekspertiza. Na temelju ovoga on postavlja svoja predviđanja koja rezultiraju poduzetim naporima.” ( 163,164)

Vidimo dakle ovdje da se ta riječ TACUIN povezuje ne samo sa astrologijom I aspektima neba nego I sa poslovnim uspjesima ljudi I novcem koji se tu podrazumijeva. Ova riječ TACUIN nije kineskoga podrijetla nego je arapskoga ( mada bi to sve trebalo temeljito ispitati kod kineskih jezičkih stručnjaka), dolazi od arapske riječi taquim (تقويم), koja znači kalendar, almanah ili tablica. U srednjovjekovnoj Europi I srednjovjekovnome latinskome zahvaljujući prevodima arapskih izvora pojavljuje se na latinskom riječ tacuinum kao famozna zdravstvena bilježnica Tacuinum Sanitatis, a odatle je u Talijanskom prenesena I također na venecijanskome dijalektu kao riječ taccuino (Talijanska) ili tacuin ( Venecijanska) što znači bilježnica ili mali đepni dnevnik. Međutim ta riječ TACUIN koja se kod Kineza smatrala malom kvadratnom knjižicom u dubrovačkome dijalektu se naziva NOVČANIK I to je sasvim drugačije o talijanske verzije kao đepnoga dnevnika ili notesa. TACUIN je prema Dubrovčanima maleni kožni osobni pribor koji se sastoji od više pregrada I služi za čuvanje PAPIRNATIH NOVČANICA. I taj NOVČANIK ima svoju povijest : u srednjem vijeku I ranije izrađivao se od kože I taj je predmet pretpostavljao razvijenu kožarsku djelatnost, prvo u domaćoj radinosti a kasnije u manufakturi . Postojali su razni zanati koji su bili vezani za proizvodnju kože. Postojali su štavljači ili kožari koji su pripremali sirovu kožu, pa onda postolari I opančari koji su izrađivali obuću a onda I remenari I torbari, tobolčari , koji su izrađivali remenje, sedla, vojne torbe I prve oblike kožnih novčanika za novac I barut. U srednjem vijeku točnije u 13 I 14 stoljeću Ovi tobolčari su bili specijalizirani za izradu I tobolaca za strijele, barutnica kao I kožnih vrećica oko pojasa, tzv. Mošnja ili listovača koje su služile kao preteče današnjih novčanika. Ne treba posebno napominjati da je Dubrovnik toga vremena imao jako razvijenu kožarsku manufakturu I da su Pile također bile dio grada u kojem se obavljao najveći dio kožarske umjetnosti. Nakon 1690 godine kada je počelo masovnije uvođenje papirnatoga novca ovaj se novčanik malo promijenio ali je za nas ovdje nebitno I sporedne je važnosti da li je ova riječ Takuin ili Novčanik u Dubrovniku nastala u doba Marka Pola ili nekoliko stoljeća kasnije. Daleko je važnije da se odnosi na novac bez obzira je li riječ o metalnom novcu ili papirnatom. Jer je moguće naravno postaviti hipotezu da je Dubrovnik poznavao za papirnati novac I prije Europe nekoliko stoljeća ranije sasvim drugačije od venecijanskoga slučaja gdje je Dužd palio papirnati novac kao dokaz Polove ludost. Znači ovaj TACUIN kao NOVČANIK točno odgovara intencijama Marca Pola I zapravo cijeli njegov rad kojega je iznio u svojim Putovanjima referira na dubrovački slučaj.