Ni jedna umjetnost ne dolazi iz svjesnog uma.

Steve Martin

- Priroda je stvorena da se udruži sa duhom da bi nas oslobodila. Neke mehaničke promjene, male izmjene u našoj lokalnoj poziciji dovode nas do dvojnosti. Mi smo na neki čudan način zahvaćeni kada promatramo obalu sa broda koji se kreće, ili iz balona, ili kroz neobičnu nijansu neba. Najmanja promjena u našoj točki gledanja, daje novu sliku na cijeli svijet.

Na viši način, pjesnik prenosi isti užitak. Sa nekoliko poteza on odijeljuje, kao u zraku, sunce, planinu, logor, grad, heroja, domaćicu, ne različito od onoga kao što ih mi znamo, već samo podignutim od zemlje i lebdeći ispred naših očiju. On rastavlja kopno i more, čini da se oni okreću oko osi njegove glavne misli, i izražava ih ponovo novima. Zahvaćen herojskom strašću, on koristi materiju kao simbolom toga. Senzualan (čovjek osjetljiv na čulne utiske) čovjek prilagođava misli stvarima; pjesnik prilagođava stvari svojim mislima. Jedan procjenjuje prirodu čvrstom i nepomičnom; drugi, fluidnom, i svoje biće utiskuje u to. Za njega je odraženi svijet podatan i rastezljiv; on prašini i kamenju udahnjuje čovječnost, i čini ih riječima Razuma. Dok pjesnik tako prožima prirodu sa svojim vlastitim mislima, on se razlikuje od filozofa samo u tome da jedan naglašava Ljepotu kao svoj glavni cilj; a drugi Istinu. Ali filozof, ništa manje nego pjesnik, podvrgava prividan red, i odnose stvari carstvu misli. “Problem filozofije”, prema Platonu, “jeste u tome da se za sve ono što postoji uslovno, nađe neuslovljeno i apsolutno tlo”. To se temelji na vjeri da zakon određuje sve fenomene, koji su bili poznati, fenomeni koji se mogu predvidjeti. Taj zakon, kada je u umu, jeste ideja. Njena ljepota je beskonačna. Pravi filozof i pravi pjesnik su jedno, a ljepota koja je istina, i istina koja je ljepota, cilj je obojici.

- Za apstraktnu znanost primjećeno je da bez razlike sije sumnju u egzistenciju materije. Turgo je rekao: “Onaj koji nikad nije posumnjao u egzistenciju materije može mi vjerovati na riječ da nema smisla za metafizičko istraživanje“. To vezuje pažnju na besmrtnu, dakle nužno osmišljenu prirodu, naime, na Ideje. I u njihovoj prisutnosti osjećamo da su vanjske okolnosti san i sjenka. Dok čekamo na ovom Olimpu bogova, mi o prirodi mislimo kao o dodatku duše. Uspinjemo se u njihovo carstvo i znamo da su to misli Vrhovnog Bića. “To su one koje su sazdane od vječitog, od davnina ili čak od kad je svijeta i vijeka. Kada je on pripremao nebesa, one bijahu tu; kada je postavio visoke oblake, kada je probio duboke izvore. Tada one bijahu uz njega, i zajedno su rasli. Od njih on primi svaki savjet“. Njihov uticaj je skladno raspoređen. Kao pred­met nauke pristupačne su samo šačici ljudi. Među­tim, svi raspolažu sposobnošću da se, pod dejstvom patnje ili strasti, vinu u njihovo carstvo, i nijedan čovjek ne dotakne se ove božanske prirode a da i, sam ne postane, u izvjesnom stupnju, božanski. Kao nova duša, one obnavljaju tijelo. Postajemo tjelesno čili i laki; koračamo zrakom; život više nije mra­čan i mi zamišljamo da više nikada neće biti ovako. Nijedan čovjek ne boji se godina, nesreća ili smrti u njihovom spokojnom društvu, jer on je izveden iz oblasti podložne promjenama. Dok gledamo ne­zastrtu prirodu Pravde i Istine, učimo se razlici iz­među apsolutnog i uslovnog, odnosno relativnog. Spoznajemo apsolutnost. Kao što je rečeno, prvi put mi postojimo. Postajemo besmrtni. Učimo da su vrijeme i prostor odnosi materije; da sa opažanjem istine ili čiste volje oni nemaju nikakve srodnosti.

Ralph Waldo Emerson - NATURE AND OTHER WRITINGS

Samo nekolicina može stvarati djela koja nisu podložna zemalj-skoj logici. Riječ je o tome da je logika Kozmosa na zadivljujući način različita od logike zemaljskoga. Tamo je sasvim drugi sustav materijalnih vrijednosti, iako su Božanski zakoni jednaki za sve. Pravi pisac fantastike ne prenosi u Kozmos vrt, lopatu i grablje s istom zemaljskom logikom i vezanošću. On može uzeti sa Zemlje iste te predmete, ali ih ispunjava izvanzemaljskom  logikom, gradi nove sveze, stvarajući na taj način fantastični izvanzemaljski svijet. Riječ je o tome da osnovnu konstrukciju svijeta ne definiraju predmeti, već sveze između njih, odnosno, određuje je kodifikacija struktura polja jer je konstrukcija svakoga svijeta definirana njegovom duhovnom logikom. Kada slikar slika sliku ne prikazujući predmete, već njihovu međusobnu svezu, što rezultira logikom različitom od zemaljske, onda je on fantast, iako cijeli život može slikati mrtvu prirodu, vrčeve i lukovice. Sposobnost isključivanja zemaljske logike i prebacivanja na logiku drugih svjetova određuje razinu čovjekovih sposobnosti, bio on mag, vidovnjak, umjetnik ili poduzetan čovjek. U svrhu sadašnjeg punovrijednog odgoja djece, nužan element odgoja, uz etiku i vjeru u Boga, trebalo bi biti čitanje priča, igre koje imaju elemente preobrazbe, kazališne predstave i dobri fantastični filmovi.

S. N. Lazarev

Umjetnost ljudi je istinsko ogledalo njihovih umova.

Jawaharlal Nehru 1889-1964

Umjetnost je kao pjevanje, neki to čine bolje od drugih, ali svatko može i trebao bi to činiti za svoju dušu. 

Barbara Mason

Cijela umjetnost se bavi sa apsurdnim i teži jednostavnom. Dobra govori istinu, uistinu je istina, možda jedina istina. 

Iris Murdoch

Umjetnost je konačno lukavstvo ljudske duše koja bi radije činila bilo što nego se suočila sa bogovima. 

Iris Murdoch

Mi imamo umjetnost tako da ne nestanemo od istine.

Friedrich Nietzsche 1844-1900

Cijela umjetnost je propaganda; u drugu ruku, cijela propaganda nije umjetnost. 

George Orwell