Pročitao sam sinoć stihove jednog istaknutog slikara a bili su, začudo, veoma samosvojni i nimalo uobičajeni. Iz takvih redova duša uvijek čuje savjet, kakva god da je tema. Osjećanje koje oni ulijevaju vrijednije je od bilo koje misli koju bi mogli sadržati. Vjerovati vlastitim mislima, vjerovati da je i ono što je istinito za vas u vašem rođenom srcu, istinito za  sve ljude - to je stvaralački duh. Izgovorite vaše potajno uvjerenje, i ono poprima sveopći smisao; jer najskrivenije postaje u dogledno vrijeme najudaljenije, i našu prvu pomisao vraćaju nam trube Posljednjeg Suda. Prisna kao što je glas duha svakom od nas, najviša zasluga koju pripisujemo Mojsiju, Platonu i Miltonu jeste ta da oni ne brinu; za knjige i tradicije i kazuju ne ono što ljudi već ono što sami misle. Trebalo bi da čovjek nauči da otkriva i motri onaj munjeviti bljesak koji obasjava njegov duh iznutra, prije nego treperavi sjaj nebeskog svoda pjesnika i mudraca. A, eto, on otpisuje i ne zamjetivši vlastitu misao, jer je njegova. U svakom dijelu genija mi prepoznajemo naše vlastite odbačene misli; one nam se vraćaju sa izvjesnom tuđom veličanstvenošću. Čuvena djela umjetnosti nemaju za nas pouke upečatljivije od ove.

Ona nas uče da ostanemo pri svom najspontanijem utisku sa dobronamjernom nepokolebljivošću čak i kad je sva povika glasova na drugoj strani. Inače će nam sutra stranac saopćiti sa majstorskom okretnošću upravo ono što smo slutili i osjećali cijelo vrijeme i, tako, bićemo primorani da postiđeno prekupimo našu rođenu misao od drugog. U obrazovanju svakog čovjeka postoji trenutak kada dolazi do ubjeđenja da je zavist neznanje, da je oponašanje samoubistvo: da mora prihvatiti po svaku cijenu, sebe za svoju sudbinu, silni svemir, iako pun dobrote, ni zrno pšenice neće mu prepustiti bez njegovog znoja lica nad onim komadićem zemlje koja mu je udjeljena.

Moć koja u njemu počiva nova je u prirodi, i nitko osim njega ne zna što sve on može, sve dok to ne pokuša.

Ralf Waldo Emerson 1803-1882

 

To nije jezik slikara, već jezik prirode koji bi trebali slušati, osjećaj za same stvari, za stvarnost, ovo je važnije nego osjećaj za slike. 

Vincent Van Gogh

Ne kažite čak niti: "Moje dijete". Imajte ga, ali ne kažite: "Moje je." Ako to napravite, bijeda će vas dostići. Ne kažite: "Moja kuća, moje tijelo,. . .". Iz toga nastaju sve poteškoće. Niti je tijelo vaše, niti je moje, niti je ičije. Ova tijela dolaze i odlaze prema zakonima prirode, ali mi smo slobodni, slobodni u ulozi svjedoka. Ovo tijelo ne vrijedi više od neke slike ili od zida na kojemu je ta slika. Zašto bi onda bili za njega toliko vezani? Umjetnik naslika sliku i zatim ide dalje.  

Swami Vivekananda 1862-1902

Ne brinite se za to da sačuvate ove pjesme. Ako se jedan od naših instrumenata slomije, to nije važno. Mi smo u mjestu gdje je sve muzika. 

Jalaludin Rumi

Ples je tiha poezija.

Simonides 556-468bc

Ples ima svoj vlastiti jezik. Evropski narodni plesovi koji se još koriste prilikom festivala nisu jednostavno samo oblici zabavljanja, već imaju svoje porijeklo u tradicijama misterija. Profesor Bernard Wosien je Nijemac, majstor plesa koji je zadnjih godina učinio mnogo da se obnovi uvažavanje i razumijevanje tih plesova - i on tvrdi da plesovi u krugu i labirintski plesovi potiču iz Eleuzinskih Misterija.

Sa dolaskom kršćanstva utjecaj misterijskih kultova se smanjio ali su plesovi preživjeli. Profesor Wosien vjeruje da plesanjem ovih tradicionalnih plesova vodi do oživljavanja prošlosti i pomaže nam da se sjetimo svojih korijena, i tako obogaćuje naše sadašnje iskustvo. Umjetnost plesa je simbol za zakon koji moraju proći sve stvari, jer kada ples završi, ništa nije ostalo da se zadrži ono što ostaje u tvojoj memoriji, tijelu i osjećajima.

Jedan rozekrucijanski učitelj je objasnio da su ritam i pokret suština života, i da je ritam jednostavno pokret izražen u ravnoteži i harmoniji. Ovo bi trebalo ukazivati na to da, zbog suštinske discipline iza tjelesnog plesa - da se to primjenjuje za uravnoteživanje izražavanja emocija, misli i duha. Tko god razumije i prakticira ove oblike plesa će od njih primiti iscjeljivanje. Razni nivoi naše svjesnosti su kao partneri u plesu i moraju se naučiti prilagoditi njihovim ritmovima i spojiti se jedni sa drugima.

Michael Lindfield - THE DANCE OF CHANGE - An eco-spiritual approach to transformation, 1986

Primitivni ples je prirodniji za tijelo nego moderan ples. Primitivni plesači se ne takmiče jedan protiv drugoga; pokreti njihovog plesa su zdravi za tijelo. Problem se pojavio prije dvjesto godina, kada je ples postao umjetnost za prikazivanje. Onda su plesači počeli sa pokretima koji su estetički zadovoljavajući ali škodljivi za tijelo. Tijelo izvođača zauzima neispravne položaje, što vodi do napetosti, bola - čak i do kraja karijere.

Shmuel Tatz

Kakav je stvaralac, takvo je i stvoreno. Može li itko stvoriti sebe većim? Ili, stvara li itko sebe manjim? Samoga sebe - ni više, ni manje - stvaralac stvara. Izvor je to Ja, odakle teku sve stvari i gdje se vraćaju.

Mikhail Naimy

Nježno je i trošno ruho u koje bog odijeva dušu koju je prizvao u vrijeme.

Mikelanđelo

Umjetnik nije ništa bez nadarenosti, ali nadarenost nije ništa bez djela.

Emile Zola 1840-1902

U našem životu postoji jedna boja, kao na umjetnikovom platnu, koja otkriva značenje života i umjetnosti. To je boja ljubavi.

Marc Chagall  1887-1985