Udubio sam se u proučavanje knjiga o mitovima i legendama. Čitajući te knjige, otkrio sam nešto što nikad prije nisam primijetio: svaka knjiga koju sam pročitao bila je zapravo tumačenje mitova i legendi.

Stilovi su se razlikovali, ali pokretačka snaga koja se skriva­la iza riječi, u osnovi je bila ista: iako su se autori bavili vrlo apstrak­tnom temom, kao što su mitovi i legende, uvijek su uspijevali uba­citi nešto o sebi. Ono što je bilo zajedničko svim tim piscima nije to­liko bila ista tema, koliko potreba da je iskoriste za sebe. Nikad to prije nisam primijetio.

Carlos Castaneda - AKTIVNA STRANA BESKONAČNOSTI, 1998

Ideje u stvari krnje pogled, intuiciju, iskustvo i stvarnost kao cjelinu. Riječi vam ne mogu pružiti stvarnost. Pjesnici, slikari, mistici, i veliki filozofi, svi su oni vidjeli mig te istine. Za stvarnost nema riječi jer čim upotrijebim neku riječ, vraćamo se na pojmove.  I ako ne možete izraziti ovu stvarnost koja je dostupna vašim čulima, kako ćete onda izraziti nešto što se ne može vidjeti okom ni čuti uhom? Kako netko može naći riječi kojima bi se izrazila Božja stvarnost? Želio  bih vas dovesti do ovoga: svjesnost stvarnosti koja se nalazi oko vas. Svjesnost znači gledanje, promatranje onoga što se događa u vama i oko vas. “Događa se” je prilično točan izraz: drveće, trava, cvijeće, životinje, stijena, cjelokupna stvarnost se giba. Treba je promatrati, gledati je. Kako je za čovjeka važno da promatra ne samo sebe, već svu stvarnost. Jeste li vi zarobljeni svojim pojmovima? Želite li se probiti van iz svojeg zatvora? Gledajte onda, promatrajte, provedite sate u promatranju. Što treba gledati? Bilo što? Lica ljudi, oblike drveća, pticu u letu, hrpu kamenja, gledajte kako raste trava. Dođite u dodir sa stvarima, gledajte ih. Ima nade da ćete se tada osloboditi tih krutih shema koje smo svi razvili, iz kojih nam se nameću naše misli i riječi. Tada ćemo, nadajmo se, vidjeti. Što ćemo vidjeti? Ono što smo odabrali nazivati realnošću, sve ono što se nalazi s onu stranu riječi i pojmova. Ovo je duhovna vježba - povezana je sa duhovnošću - povezana je s oslobađanjem iz vašeg kaveza, iz robovanja pojmovima i riječima. Kako je to tužno ako proživimo život a nikada ga ne vidimo djetinjim očima. To ne znači da bi pojmove trebalo potpuno odbaciti jer su nam dragocjeni. Iako počinjemo bez njih, pojmovi imaju vrlo pozitivnu funkciju. Zahvaljujući pojmovima  razvijamo svoju inteligenciju. Nismo pozvani na to da postanemo djeca, nego kao djeca. Moramo pasti s razine nevinosti i biti izbačeni iz raja, moramo razviti svoje “ja” i “pripadajuće” tim pojmovima. Ali onda se moramo vratiti u raj. Moramo ponovno biti otkupljeni. Moramo odbaciti starog čovjeka, staru narav, uvjetovani ja, i vratiti se na razinu djeteta, ali ne tako da budemo djeca. Kada krenemo u život, stvarnost gledamo s čuđenjem, ali to nije inteligentno čuđenje mistika, već neuobličeno čuđenje djeteta. Kada razvijemo jezik i riječi, čuđenje umire i nadomješta se dosadom. Onda ćemo se, ako imamo sreće, ponovno vratiti čuđenju.

Anthony de Mello - SVJESNOST

Iznenada sam postao svjestan drugog svijeta ljepote i tajnovitosti, kakvog nikada nisam ni zamišljao, osim u poeziji. Bijaše kao da sam prvi put počeo gledati i mirisati i slušati. Svijet mi se ukazao, kao što ga Wordsworth opisuje u "slavi i svježini sna". Prizor divlje ruže koja raste u živici, miris cvjetova lipe kojeg sam iznenada osjetio vozeći se biciklom na brežuljak, doživio sam kao blagoslove s drugog svijeta. Ali nisu se samo moja osjetila probudila. Doživio sam preplavljujući osjećaj u nazočnosti prirode, posebno navečer. Za mene je priroda počela poprimati osobine svetosti. Prilazio sam joj s osjećajem gotovo religioznog strahopoštovanja i, u smiraju koji se javlja prije zalaska sunca, ponovo sam osjećao nazočnost jedne gotovo neshvatljive tajnovitosti. Poj ptica, oblik stabala, boje sunčevog zalaska, bijahu mnogi znaci ove nazočnosti, a činilo se da me ona privlači k sebi. . .

Iskustvo ove vrste vjerovatno uopće nije neuobičajeno, osobito u ranoj mladosti. Nešto se iznenada probije u naš život i uznemiri njegov uobičajeni obrazac, a mi se moramo početi prilagođavati novoj vrsti bivanja. To se iskustvo može doživjeti, kao što sam ga ja doživio, kroz prirodu ili poeziju, ili kroz umjetnost i glazbu; ili može doći u pustolovini letenja ili tijekom planinarenja, ili tijekom rata; ili se može pojaviti kada smo jednostavno zaljubljeni, ili kroz neku očiglednu nesreću, bolest, smrt prijatelja, iznenadni gubitak bogatstva. Sve što probija kolotečinu svakodnevnog života može biti nosilac ove poruke duši. Ali kako god se dogodilo, to je kao da je podignut veo, i mi po prvi put sagledavamo da pripadamo drugom svijetu, da postojanje ima još jedan vid. . . Na trenutak svoj život sagledavamo u njegovoj pravoj perspektivi, u odnosu prema vječnosti. Slobodni smo od protoka vremena, i vidimo djelić vječnog poretka koji je u njegovom temelju. Više nismo odvojeni pojedinci u sukobu sa svojom okolinom; dio smo cjeline, djelovi sveopćeg sklada. 

Bede Griffiths 1906 -1993

Ako su vrata percepcije bila očišćena, sve će čovjeku izgledati kako doista i jeste, beskonačno.

William Blake 1757-1827

Jednog dana izbrisao sam sve pojmove iz glave. Odustao sam od svake želje. Odbacio sam sve riječi kojima sam oblikovao misli i ostao nepomičan. Osjećao sam se pomalo čudno - kao da sam bio nošen u nešto, ili kao da sam dodirnuo neku meni nepoznatu silu. . . . i zip! Ušao sam. Granice mog fizičkog tijela su se izgubile. Imao sam kožu, razumije se, ali sam osjetio da stojim usred kozmosa. Govorio sam ali su mi riječi izgubile značenje. Vidio sam ljude kako mi prilaze, ali svi su oni bili isti čovjek. Svi su bili ja osobno! Nikada nisam poznavao ovaj svijet. Vjerovao sam da sam bio stvoren, ali sad moram promjeniti mišljenje: ja nikada nisam bio stvoren; bio sam kozmos; nikakav individualni gospodin Sasaki nije postojao.

Sokeien Sasaki - zen majstor - iz "The Transcendental World", 1954

Pitanje: Da li je tvoj svijet ispunjen stvarima i ljudima kao i moj?

- Maharaj: Ne, ispunjen je sa mnom.

- P: Ali da li vidiš i čuješ kao mi?

- M: Da, čini se da vidim i čujem i govorim i djelujem, ali meni se to jednostavno događa, kao što se tebi događaju probava ili znojenje.

- P: Ako si ti svijet, kako možeš biti svjestan toga svijeta? 

-  M: Svijest i svijet pojavljuju se i nestaju zajedno, budući su to dva vida istog stanja. . . .

Sve dok postoji um, postoje i tvoje tijelo i svijet. Um je stvorio tvoj svijet, i taj je svijet subjektivan, ograničen umom, djelomičan, privremen, osoban, i visi na niti sjećanja.

- P: Takav je i tvoj svijet?

- M: A, ne. Ja živim u svijetu stvarnosti, dok je tvoj svijet zamišljanja. Tvoj je svijet osoban, ne možeš ga dijeliti, intiman i tvoj vlastiti. Nitko ne može ući u njega, vidjeti kao što ti vidiš, čuti kao što ti čuješ, osjećati tvoje osjećaje i misliti tvoje misli. U svome si svijetu doista osamljen, zatvoren u svoj san koji se neprestano mijenja, a za koji ti misliš da je život. Moj je svijet otvoren svijet, pripada svima, svima je pristupačan. U mome svijetu postoje zajedništvo, uvidi, ljubav i prava kvaliteta; pojedinac je potpunost. Svi su jedno, i Jedno je sve.

P: Kako znaš da si u vrhunskome stanju?

M: Stoga što sam u njemu. To je jedino prirodno stanje.

- P: Možeš li ga opisati?

- M: Samo u negativnim pojmovima, kao što su neuzrokovan, nezavisan, neodnosan, nepodijeljen, nesastavljen, nepokolebljiv, neupitan, nedostižan putem napora. . . A ipak je moje stanje vrhunski aktualno, stoga je moguće, shvatljivo, dosežno. 

Nisargadatta Maharaj - I AM THAT

Umjetnost življenja nije laka umjetnost, ali sigurno to je najvažnija i općenito najviše prakticirana umjetnost od svih umjetnosti. Istina, neki ljudi su sretniji od drugih, ali sretni nisu uvijek najsretniji. Nema života koji ne pruža užitak, ljepotu, prekrasne izazove i mnoge nagrade - ako znaš kako ugrabiti svoje prilike. Mnogi ljudi pokušavaju naučiti slikati, pisati i mnoge druge važne i manje važne vještine, ali oni ne pokušavaju naučiti kako živjeti. . .

George Mikes HOW TO BE A GURU, 1984

Svjesnost u tebi i svjesnost u meni, naizgled dvoje, stvarno jedno, traži jedinstvo i to je ljubav. 

Nisargadatta Maharaj