Sebstvo u svojem prvom pročišćenju je očistilo ogledalo percepcije; dakle, u svom prosvijetljenom životu, je vidjelo Stvarnost.  Sad, to treba biti Stvarnost: veoma različita stvar. Za ovo je potrebno novo i drastično pročišćavanje - ne organa percepcije, već samog svetišta  sebstva: tog "srca" koje je sjedište ličnosti, izvora svoje ljubavi i volje.

Evelyn Underhill - Mysticism: The Preeminent Study in the Nature and Development of Spiritual Consciousnes, 1911

Na žalost mnogi su, svjesni da se Bog nalazi u njima samima, odlučili njegovo ime poistovjetiti s egom, posljedice toga su globalno strahotne.

Rene Gnosis  KULE OD KARATA

Prestanete li um hraniti egom, um će izgubiti značajku prisile, što je u temelju prisila da prosuđuje, a tako i da se opire onom što jest, što dovodi do sukoba, drame i nove boli. Zapravo, onoga trenu­tka kad prestanete osuđivati prihvaćajući ono što jest, oslobodili ste se uma. Napravili ste mjesta ljubavi, radosti, spokojstvu. . .

- Mnogi ljudi su zatvorenici vlastita uma, tako da za njih zapravo ne postoji ljepota prirode. Oni bi mogli reći: “Kakav krasan cvijet“, ali to je samo mehaničko i mentalno davanje oznaka. Budući da nisu smireni i prisutni, oni zapravo ne vide cvijet, ne osjećaju njegovu suštinu i njegovu svetost - upravo kao što ni sebe ne poznaju i ne osjećaju vlastitu suštinu i svetost. Budući da živimo u kulturi u kojoj vlada um, većina moderne umjetnosti, arhitekture, glazbe i književnosti, uz vrlo malo izuzetaka, ne nosi u sebi ljepotu i unutarnju suštinu. Ljudi koji stvaraju te obli­ke umjetnosti ne mogu se - čak ni za trenutak - osloboditi vlastita uma. Stoga nikada nisu u dodiru s onim mjestom u vlastitoj nutrini iz koje izranjaju istinsko stvaralaštvo i ljepota.

Um prepušten sam se­bi stvara čudovišne slike i to ne samo u umjetničkim galerijama. Pogledajte gradske pejzaže i industrijska opustošena područja. Nijedna civilizacija nikada nije stvorila toliko mnogo ružnoće. . . 

Poistovjetite li se s umom, postajete kao “mladica odrezana s trsa“,   kako je to Isus rekao. Potrebe ega su beskrajne. Osjeća se ranjivim i ugroženim, pa živi u stanju straha i nestašice. Jednom kad spoznate na koji način djelu­je temeljna poteškoća, nema nikakve potrebe za istraživanjem svih njezinih bezbrojnih očitovanja, nikakve potrebe da od toga napravi­te složen osobni problem. Ego to, naravno, voli. On uvijek traga za nečim za što bi se mogao vezati i što će ga pridržavati i jačati njegov varav osjećaj vlastitoga ja, a rado će se vezati za vaše probleme. Zato je kod mnogih ljudi veliki dio njihova osjećaja vlastitog ja blisko po­vezan s problemima. Jednom kad se to dogodi, više ih se uopće i ne žele osloboditi: to bi značilo da će izgubiti sebe. U boli i patnji može se nalaziti veliki dio nesvjesnog ega. Stoga, jednom kad shvatite korijen nesvjesnog kao poistovjećenje s umom, što naravno uključuje i emocije, iskoračili ste iz poistovjećenja. Postali ste prisutni. Kad ste prisutni u Sadašnjem trenutku, možete mu dopustiti da bude takav kakav jest, bez ikakvih neprilika.

Sam po sebi, um nije nesposoban. To je prekrasno oruđe. Poteškoće se poja­vljuju kad u egu tražite vlastito ja i kad pomislite da ste vi ego.

Um tada postaje egoističan i preuzima vlast nad cijelim vašim životom. Um i njegovo znanje imaju svoje mjesto u praktičnom carstvu svakodnevnog života.

Međutim, um preuzima pod svoj nadzor sve vidove vašega života, uključujući i odnose s drugim ljudskim bićima i s prirodom, te postaje čudovišni nametnik koji bi, ne ovladate li nji­me, mogao pobiti sav život na planeti i konačno ubiti i samog doma­ćina. Doživjeli ste uvid u to kako bezvremenost može preobraziti vaše opažaje.

Ali jedno jedino iskustvo, koliko god bilo prekrasno ili du­boko, nije dovoljno. Potrebno je doživjeti trajan pomak u svijesti i mi upravo o tome govorimo. Stoga raskinite stare obrasce nijekanja i otpora sadašnjem trenu­tku. Prakticirajte povlačenje pažnje iz prošlosti i budućnosti kad god to nije prijeko potrebno. Iskoračujte iz vremenske dimenzije svakoga dana, što je češće moguće. Bude li vam teško zakoračiti izravno u Sa­dašnji trenutak, počnite tako što ćete promatrati uobičajenu sklonost uma kojom želi izbjeći taj trenutak. Primijetit ćete kako budućnost najčešće zamišlja boljom ili gorom od sadašnjosti.

Ako je zamišljena budućnost bolja, pruža vam nadu ili ugodno očekivanje. Ako je gora, stvara tjeskobu. I jedno i drugo je privid. Samopromatranjem u vaš život automatski ulazi više prisutnosti. Onoga trenutka kad shvatite da niste prisutni, tada jeste prisutni. Kad god ste u stanju promatrati um, više niste u njegovoj zamci. Nastupio je novi čimbenik, nešto što ne pripada umu: prisutnost svjedoka. Budite prisutni kao promatrač uma - promatrač misli i emocija, kao i reakcija u različitim situacijama.

Budite barem podjednako za­interesirani za vlastite reakcije kao i za situaciju ili osobu koja vas je navela na reakciju. Također zamijetite koliko se često vaša pažnja pre­mješta u prošlost ili budućnost. Ne prosuđujte i ne analizirajte ono što ste zamijetili.

Promatrajte misao, osjetite emociju, promatrajte re­akciju. Nemojte iz toga stvarati osobne probleme. Tada ćete osjetiti nešto moćnije od bilo koje od tih stvari koje promatrate: tihu prisut­nost koja promatra sebe u pozadini sadržaja vaših misli, onoga tihog promatrača.

Eckhart Tolle - MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA - Vodič prema duhov-nom prosvjetljenju, 1997