Gesen bijaše umjetnik i svećenik. Prije no što bi počinjao crtati ili slikati, uvijek bi zahtijevao da mu se unaprijed plati, a cijene u njega bijahu visoke. Bio je na glasu kao "škrti umjetnik." Jednom ga zgo-dom neka gejša pozva da joj naslika sliku. "Koliko mi možeš platiti", raspitivao se Gesen.

"Koliko god zatražiš" odvrati djevojka "ali želim da posao obaviš preda mnom." Određenog dana Gesen je pozvan kod gejše koja je priređivala gozbu za svoga gospodara. Gesen načini sliku. Kada je bila gotova, zatraži od djevojke do tada najveću svotu novca koju je ikada zatražio za neku sliku. Svota mu je bila isplaćena. Tada se gejša okrenu gospodaru ovako govoreći: "Sve što ovaj umjetnik hoće jest novac. Njegovo je slikanje dobro, ali mu je um pokvaren; novac ga je pokvario. Kada ga stvori tako ružan um, njegovu radu ne pristaje biti izložen. Dovoljno je dobar jedino za jednu od mojih podsuknji". Skinuvši suknju, djevojka zatraži od Gesena da načini drugu sliku na pozadini njezine podsuknje. "Koliko ćeš mi platiti?" upita Gesen. "Oh, bilo koju cijenu" odvrati djevojka. Gesen izreče pretjeranu cijenu i, naslikavši sliku kako je od njega zatraženo, ode. Kasnije su se saznali i razlozi Gesenove želje za novcem. Njegovu je pokrajinu često pustošila glad i bijeda. Bogati nisu pomagali sirotinji. Gesen je imao skriveno skladište za koje nitko nije znao, a u njemu je čuvao žitarice koje je spremio za takve izvanredne prilike. Put od njegova sela do Narodne kapele bio je u vrlo lošem stanju, te su mnogi putnici stradali prolazeći njime. Poželio je sagraditi bolji put. Njegov je učitelj umro ne ostvarivši želju da sagradi hram, te je Gesen želio završiti hram umjesto njega. Kada je ispunio svoje tri želje, Gesen je bacio kičicu i slikarski pribor, povukao se u planine i nikada više nije slikao.

- 101 ZEN PRIČA, knjiga  prvi put objavljena 1939.

Čisti umjetnik, koji stvara samo za ljubav svog rada, ponekad čvršće kroči pravim putem od okultiste koji se zavarava da je otklonio vlastitu korist, no koji je samo proširio granice iskustva i svojih želja, prebacivši zanimanja na stvari koje se tiču njegovog cjelokupnog vijeka na ovoj planeti.

DO NOGU UČITELJA - zapisala Mabel Colins

Duh koji se nalazi u glini jeste kombinacija tvog vlastitog duha i duha gline. Kada se to dvoje spoji, onda iz toga može nastati najljepše djelo. Ali kada se to dvoje ne može spojiti, to onda uništava sebe.  

WITH HAND IN HEART Film o Indijancima umjetnicima

Nemoj ostati u dvojnosti, izbjegavaj je pod svaku cijenu.

Seng ts’an

Jednom mi je neki skladatelj rekao da je tišina iz koje svaka nota proizlazi važnija od note. Kaže da je prazan prostor među notama ono što doslovno glazbi omogućuje da bude glazba. Ako nema praznine, postoji samo kontinuirani zvuk. Ovu suptilnu spoznaju možete primjeniti na sve što doživite u svakodnevnom životu.

Zapitajte se što drvo čini drvetom. Kora? Granje? Korijenje? Lišće? Sve su te stvari ono što jesu i sve zajedno ne čine drvo. Ono što je potrebno da bi drvo bilo drvo jest ono što nije – neslućena, nevidljiva životna sila koju ne možemo osjetiti sa naših pet osjetila. Možete beskrajno rezati, dupsti i tražiti stanice drveta, ali ih nikada nećete naći. Ta rupa u prvome stihu pjesme, potrebna za okretanje kotača, može se poistovjetiti s prazninom koja je neophodna da biste se kretali kroz život. U vašem se centru nalazi unutarnje stanje nebivanja pa obratite pažnju na ono vidljivo (vaše tijelo), kao i na nevidljivu osnovu o kojoj ovisi vaše postojanje, vaš Tao Dio.

Wayne W. Dyer

Samo sjedi upravo sada

Ne čini ništa

Samo miruj.

Jer tvoja je odvojenost od Boga,

Od ljubavi,

Najteži posao

Na ovome

Svijetu

Hafiz sufijski pjesnik, 14. stoljeće

Budi smiren, i znaj da sam ja bog.

BIBLIJA

Meditacija je centralni stup Taoističke prakse. Bez meditacije, druge Taoističke umjetnosti su prazne posude. Postoji mnogo Taoističkih vrsta meditacija, uključujući unutrašnje alkemijske meditacije za cirkulaciju, uravnotežavanje i preobražavanje Qi energije; metode vizualizacije; tehnike pročišćavanja; šantanje svetih spisa; prakse sna; astralno putovanje; i slijeđenje daha. Taoistička meditacija može imati različite ciljeve - duhovne, poboljšanje zdravlja ili za liječenje.

- Za bilo koju umjetnost treba mnogo godina discipliniranog vježbanja da bi se dosegao nenaporna i savršena vještina. Nenapor je proces profinjavanja, odbacivanje svega što  je naporno sve dok ne preostane samo čista suština.

Jednom sam vidio film o Picassu,  u njegovim osamdesetim godinama, on je odjednom slikao veliki lijepi mural na zidu u manje od deset minuta!

Njemu je to bilo tako lako, ipak mi znamo da mu je za to bilo potrebno desetljeća discipliniranog vježbanja, prije nego li je Picasso dovoljno usavršio svoju vještinu da brzo stvori takvu ljepotu sa ničim previše i ničim premalo. Ako treba tako mnogo da se ovlada sa umjetnošću slikanja, koliko je onda mnogo više potrebnije da bi ovladali sami sobom.

Jampa Mackenzie Stewart - Foundations of Taoist Practice

Sa drugog kata čula se sankirtana (grupno pojanje), a uz pratnju harmonijuma i indijskih bubnjeva po kojima se udara rukama. Pun razumijevanja, Sri Juktešvar je osluhnuo. Imao je savršen sluh. “U pogrešnom su tonalitetu!”

Učitelj je napustio kuhare i pridružio se umjetnicima. Ponovo se začula melodija, ali ovaj put pravilno izvedena.

U Indiji se muzika, slikarstvo i drama smatraju božanskim umjetnostima. Brahma, Višnu i Šiva -vječno trojstvo - bili su prvi muzičari. U svetim spisima se kaže da je Šiva kao božanski plesač u svom kosmičkom plesu univerzalnog stvaranja, održavanja i razaranja ustanovio beskrajne ritmičke oblike, dok je Brahma zveketom činela određivao takt, a Višnu udarao po svetom bubnju, mrdangi. U hinduističkoj umjetnosti Krišna, jedna od Višnuovih inkarnacija, često se prikazuje s frulom na kojoj svira čudesnu muziku, muziku koja ljudske duše što lutaju kroz varke maje (iluzije) doziva njihovom pravom domu.

Sarasvati, boginja mudrosti, predstavljena je kako svira na vini, majci svih žičanih instrumenata. Indijska Sama veda sadrži najstarije zapise muzičke nauke.

Osnovi hinduističke muzike su rage ili točno određene melodijske ljestvice. Šest osnovnih raga grana se u 126 ragini (žena) i putra (sinova). Svaka raga se sastoji od najmanje pet tonova: osnovnog tona (vadi ili kralj), sekundarnog tona (samavadi ili prvi ministar), pomoćnog tona (anuvadi ili pratnja i sluge) i disonantnog tona (vivadi ili neprijatelj). Svaka od šest osnovnih raga prirodno odgovara određenom satu dana, godišnjem dobu i božanstvu koje svemu predsjedava i poklanja određenu moć. Tako se hindole raga čuje samo tokom proljeća u zoru, da bi izazvala osjećaj univerzalne ljubavi.

Dipaka raga se svira tokom ljetnjih večeri, da bi potakla suosjećanje. Megha raga je melodija podneva u kišnoj sezoni i priziva hrabrost. Bhairava raga je melodija koja se svira kolovozu, rujnu i listopadu, da bi se postigao mir. Malkounsa raga čuje se zimi, oko ponoći i potiče na junaštvo.

Drevni rišiji otkrili su te zakone zvučne bliskosti između prirode i čovjeka. Pošto je priroda Opredmećenje auma, prvobitnog zvuka ili Riječi, čovjek, upotrebljavajući određene mantre, može da zagospodari svim prirodnim pojavama. Povijesni dokumenti govore o velikim moćima Miyana Tana Sena, muzičara na dvoru Akbara Velikog u XVI vijeku, koji je svojom pjesmom mogao ugasiti vatru. Kada mu je vladar zapovjedio da pjeva noćnu ragu dok je sunce bilo nasred neba, Tan Sen je zapjevao mantru kojom je istog trena i palaču i okolinu zavio u tamu. (Godine 1926. kalifornijski znanstvenik Charles Kellogg demonstrirao je pred grupom njujorških vatrogasaca djelovanje zvučnih vibracija na vatru. Gudalom koje je slično violinskom, povukao je brzo preko aluminijumske muzičke viljuške i proizveo krčanje poput krčanja radio aparata. Istog trenutka visok plamen od 60 cm u šupljoj staklenoj cijevi se smanjio na visinu od 15 cm. Kada je još jednom napravio potez gudalom, plamen se ugasio. Folklor svih naroda obiluje bajanjima i pojanjima koja imaju moć nad prirodom. Američki Indijanci poznati su po zvučnim obredima za stvaranje kiše i vjetra.)

Indijska muzika dijeli oktavu na 22 srutija ili četvrt tona. Ti mikrointervali omogućuju fine nijanse koje se ne mogu postići zapadnom hromatskom skalom od 12 polutonova. Svakoj od 7 osnovnih nota oktave u hinduističkoj mitologiji je pripojena jedna boja i prirodni glas neke ptice ili životinje. Tonu do - pripojena je zelena boja i paun, tonu - re crveno i ševa. Ton - mi se povezuje sa zlatnom bojom i kozom, - fa sa žućkasto bijelim i čapljom, - sol sa crnim i slavujem, la sa žutim i konjem, i si sa kombinacijom svih boja i sa slonom. Tri tonske ljestvice - durska, harmonijska i melodijska molska su jedine ljestvice u muzici na Zapadu, dok se indijska muzika služi sa 72 thate ili ljestvice.

Muzičar može beskonačno da improvizira na tradicionalnu melodiju ili ragu. On se koncentrira na raspoloženje strukturalne teme, a zatim je ukrašava dokle god seže njegova originalnost.

Hindu muzičar ne svira po zapisanim notama. Prilikom svakog izvođenja on ponovo oblači kostur rage, često se ograničavajući na jednu melodijsku liniju, naglašavajući ponavljanjem sve njene suptilne mikrotonalne i ritmičke varijacije. Među zapadnim kompozitorima Bach je bio taj koji je razumio draž i moć zvukova koji se ponavljaju, uvijek neznatno drukčije na stotinu načina.

Drevna hindu literatura opisuje 120 tala ili taktnih mjera. Smatra se da je Bharata, tradicionalni utemeljitelj hindu muzike, u pesmi ševe uspio da razlikuje trideset i dvije vrste tala.

Porijeklo tale ili ritma nalazimo u čovjekovim pokretima - dvočetvrtinski takt hoda i tročetvrtinski takt disanja u snu, kada je udisaj dva puta duži od izdisaja. U Indiji se ljudski glas uvijek smatrao savršenim instrumentom. Zbog toga se hinduska muzika ograničava na glasovni opseg od tri oktave. Iz tog razloga naglašena je melodija (odnos tonova u nizu), a ne harmonija (odnos simultanih tonova).

Indijska muzika je subjektivna, spiritualna i individualna umjetnost koja nije cijenila simfonijsku brilijantnost, nego prije osobno usklađivanje sa nad-dušom.

Sanskrtska riječ za muzičare je bhagavatara, “onaj koji pjeva hvale Bogu”. Sankirtane ili muzički skupovi su oblik joge ili duhovne discipline, i zahtijevaju duboku koncentraciju i intenzivnu obuzetost početnom mišlju i zvukom. Budući da je sam čovjek izraz stvaralačke Riječi, zvuk na njega djeluje snažno i neposredno - omogućavajući mu da se sjeti svog božanskog porijekla. Svaka dobra duhovna muzika izaziva u čovjeku osjećaj radosti, jer svojim vibracijama budi jedan od čovjekovih okultnih centara u kičmenoj moždini. Sankirtana koja se tog svečanog dana čula iz Sri Yukteshwarove dnevne sobe sa drugog kata nadahnula je i kuhare. Moji suučenici i ja radosno smo prihvatili refrene udarajući takt dlanovima.

Paramahansa Yogananda – AUTOBIOGRAPHY OF YOGI

Muzika igra vrlo važnu ulogu u životu i isto tako u odgoju. Pomoću ritma i melodije um može biti nadahnut obožavanjem, ili potican da rizikuje život u borbi; omekšan osjećajima ljubaznosti i ljubavi; potaknut na smijeh, ublažen relaksacijom; ili potaknut na ljutnju i nasilje.  

Donald Walters EDUCATION FOR LIFE

Pitagora je poučavao da se muzici nikada ne smije pristupati kao obliku zabave. On je uvidio da je muzika izraz harmonije, božanski princip koji stvara red u kaosu i neskladu, i održava sve stvari u njihovom ispravnom odnosu. Kao takva muzika ima dvostruku vrijednost. Kao i matematika, ona omogućuje muškarcima i ženama da prodru u fundamentalne strukture prirode. Ali isto tako, ako se ispravno koristi, onda može dovesti osjetila duše u harmoniju sa ovim strukturama, smirujući i pročišćavajući um i tijelo, te tako obnoviti i održavati savršeno zdravlje. Pitagora je za određene bolesti pripremao posebne harmonije, a koristio je na sličan način i boje.

Nepoznat?