Arhitektura je uvijek umjetnost koja određuje određeno doba i kulturu. Ona daje boju svim drugim umjetnostima - slikanju, muzici i tako dalje. Arhitektura je najviša i najteža, najmaterijalnija; zgrade, ne samo ideje, već ideje ostvarene u kamenu, betonu, cigli. To zahtijeva vrijeme i treba sedmu zraku Ceremonijalnog Reda ili Ritual. Djelo arhitekture je uistinu ritual; organizirani prostor.

Benjamin Creme - MAITREYA'S MISSION, Vol 3.

U vrijeme kada su radili, umjetnici o kojima ćemo raspravljati su bili nadahnuti od Majstora. . . Učenik je postepeno doveden bliže sve dok se ne dogodi "spajanje svjetla": Majstorov i učenikov um su kao jedan. . . Ovdje se zbiva nadahnuće. . . 

Benjamin Creme - MAITREYA'S MISSION, Vol 3.

- Duša je ponajprije sama sebi učitelj. Ona je samodostatna i samostalna u odabiru svoje zadaće i glavnog smjera kojim ide po zacrtanom smjeru samospoznaje.

- U sebi, duša nosi učitelja koji joj je vječni saputnik.

- Svaka duša u sebi nosi sjećanje na cjelinu i sjećanje na svoje pojedine puteve koji su u njoj združeni kao cjelovito iskustvo. Sva sjećanja pak svaki put ugrađuje u svaki doživljaj u tijeku i na taj način oblikuje različite strukture kao kodirane ključeve za sve istine na svijetu.

- Čovjek ima svoga učitelja i svoga majstora. Svatko.

- Učitelji su potrebni dušama ponajprije tijekom njihove materijalne inkarnacije, jer se tada briše njihova povezanost između materijalne i nematerijalne razine postojanja. Učitelj može biti svaka duša koja nije inkarnirana. Neinkarnirane duše su učitelji samo na duhovnoj razini. Međutim, za učenje na materijalnoj razini potreban je učitelj koji je inkarniran jednako kao i duša učenika. Zato je na svijetu uvijek, u različitim zemljama i civilizacijama, određen broj duhovnih učitelja koji pomažu isto tako svojim inkarniranim učenicima da postoje u usklađenosti duha i materije. To je sigurno prava umjetnost koju se teško uči tijekom života.

- A tko su majstori? Majstori su anđelske inteligencije koje se, osim posebnih iznimaka, više ne mogu inkarnirati u materijalni svijet. Njihovi inkarnacijski i reinkarnacijski ciklusi su završeni jer im više nisu potrebni.

- Kako se anđeli ne mogu vezati za materiju i stoga ne mogu biti u dodiru sa sviješću, surađuju s dušom inkarniranog čovjeka te mu tako pomažu pri stvaranju s obzirom na njegovo usmjerenje. Takav primjer je majstor koji surađuje sa slikarima.

- Sa svojim majstorom slikar obično surađuje ne znajući jer slikareva svijest ne zna razlikovati govor duše i govor anđeoske inteligencije, svakako, osim ako u tome nije izvježbana i iskusna. Njihova suradnja može ići samo kroz svjesne uzorke koje je slikar naučio te mu predstavljaju osnovu u materiji. Intuicija se odvija neovisno. Pitanje je samo koliko joj umjetnik dopušta govoriti i kakva su njegova očekivanja i njegovi načini stvaranja. Isti majstor može raditi s pet (ili bezbroj) slikara. Svakome od njih pomoći će na odgovarajući način u skladu sa zadaćom koju prepoznaje na njihovoj duhovnoj razini.

- Sljedeća razlika je značajna: svim slikarima s kojima surađuje može dati istu informaciju, ali će je svatko od njih prevesti na drugi način. Ni dvije informacije u konačnoj verziji neće izgledati istovjetno. To je važno jer se u suradnji majstora i duše ne radi o diktiranju informacija, nego duša na svojim inkarniranim razinama mora prevesti majstorovu informaciju kreativno, dakle primjereno svojim stajalištima, iskustvima, pa i svojoj sebičnoj volji.

- U suradnji majstora i učenika ili duše uvijek se radi o kreativnom odnosu iz kojega svatko uči svoju lekciju. Informacija majstora nikada nije neka konačna istina koju bi trebalo prihvatiti kao takvu, već je to samo osnovni uzorak istine koju svatko provodi na svoj način. Istina, naime, nije objektivna.

Svaka je istina subjektivna i s tog stajališta istinita. Majstori su majstorski upravo u tome što ne namemeću istinu kao što ste vi navikli nametati istinu jedan drugome, pa se svađati čija je istina istinitija.

U vječnosti su sve istine istinite i svaka ima svoju subjektivnu istinitu vrijednost. Svaka za sebe je u pravu. Baš je u neodređenosti kreativnost i snaga istine.   

Ajra Miška - DODIR VJEČNOSTI - Pripovjest anđela Christophera Tragiusa, 1993

. . . bilo koje iskreno istraživanje u stvarnost prirode isto tako donosi spoznaju o nama samima. . . (str 440). Pažljiva osoba vidi stvari koje su drugi propustili. Znanstvenik vidi stvari kako se odvijaju i zatim se pita kako se to odvijanje odslikava u uzorcima, uzorcima koji su vjerodostojni i predvidljivi. Stvarno dobar znanstvenik - ili stvarno dobar umjetnik za tu stvar, bilo tko čiji um i duša jesu sposobni za proširenje - vidi ono što se događa, vidi uzorke, i pita se, “Zašto?” Koje su sile ispod toga koje djeluju? Kako se te sile ispoljavaju? Kako to možemo razumijeti? Nakon istraživanja univerzuma od strane velikih umova ili osjetljivih srca, teško stečeno razumijevanje onda može biti prenešeno cijelom čovječanstvu. Slika nije ništa drugo nego svjetlo koje je odraženo sa površine bojama prekrivevenog platna. Ali veliki slikar može učiniti da vidiš dubinu, može te potaknuti da osjećaš emociju koja se iza toga krije, može te učiniti osjetljivim prema cijelom svijetu. To je isto, moć znanosti: da osjeti i prenese dubine i dimenzije prirode, da gleda površinu i otkrije oblik univerzuma oko nas. (str. 362)

- Vjetrovito ili ne, dan je lijep i treba se živjeti. Dan je svijetao i jasan, unutarnji nebo plavo, i suhi zrak osjeća lakoću. Sjeverni vjetar potiče iskonski nagon za kretanjem. Guske to osjećaju, i isto tako i ja. Možda je to posljednji nutarnji trag vremena, iz davnine, kada smo se mi selili sa sezonama preko otvorenih ravnica, slijedeći životinje koje smo tražili za hranu. Možda je zbog ovoga pogled na guske koje se sele privuklo našu pažnju, zbog čega osjećamo poriv. Mi želimo da idemo, da putujemo po lijepom ili promjenjivom vremenu, uvijek otkrivajući novo otkriveni vidik.(str.42)

Carl Safina - Song for the Blue Ocean

Pravo putovanje koje teži otkriću ne sastoji se u traganju za novim krajolicima, nego za novim načinom gledanja.

Marcel Proust

Ne oponašajte, budite snažni, budite uspravni, mislite svojom glavom. Budite svoji, ne ovisite o drugima, sve savršenstvo i svaka božanska vrlina skriveni su u vama, pokažite ih svijetu! Oslobodite mudrost koja je uvijek prisutna u vama.

Babaji

Leonardo da Vinci 1452-1519 je bio, po bilo kojim mjerilima, izuzetan čovjek. On je bio slikar, arhitekt, prirodni znanstvenik, vojni izumitelj - sažetak Renesansnog čovjeka. . . Nije potrebno reći, on je putovao malo duže na putu inicijacije i bio je najnapredniji od svih slikara koje poznajemo - inicirani 4,4 stupnja. Pet stupnjeva te čini Majstorom, i on je tako reći bio Majstor. Ono što vidimo kod Leonarda jeste neprianjanje inicijanta četvrtog stupnja, koji u potpunosti nije prianjao za svijet. . .

Ustvari, on uopće nije dolazio iz naše evolucije. On je došao sa planeta Merkura. On je uistinu bio ljudski avatar i više nije u našem sunčevom sistemu, nego u sistemu Siriusa. Po našim mjerilima on je sada inicirani osmog-stupnja, kao Buddha. Struktura njegove zrake je izuzetna, posebno ako se sjetimo da  kombinacija 4-te i 7-me zrake čini najviši tip umjetnika: Zraka - Duša 4, Osobnost 7, Mentalna 7, Astralna 4 Fizička 7. On nije mogao biti ništa drugo osim najviši tip umjetnika u čijem su radu boja i oblik savršeno realizirani na najvišem nivou.

Leonardo ne koristi svijetle i jasne boje. Ono što osjećamo u njegovom radu jeste da su slike cjelovite, kompletne. Ništa nije moguće više reći nego što to govori svaka njegova slika. Izgleda kao da svaka prenosi skoro kozmičko značenje koje je moguće predstaviti samo kroz zračenje slike. One zadržavaju našu imaginaciju i nameću svoju neobično senzualnu ali apstraktnu ljepotu na naše umove. Mora da postoji razlog zbog čega Mona Lisa ima takav utjecaj na imaginaciju bezbrojnih miliona ljudi, mnogi od njih su vidjeli samo reprodukcije. Zbog čega je to tako? Ja govorim da je to zbog toga što je Leonardo inicirani 4,4 stupnja, skoro Majstor. Osjeća se da on više ne djeluje u tri svijeta, fizičkom, astralnom i mentalnom, u kojima prosječno čovječanstvo živi.

Njegove slike predstavljaju ljepotu Stvarnosti u duhovnom, ili čak kozmičkom značenju što se ispoljava kroz aktivnosti 4-te i 7-me zrake - to jest kroz boju i oblik.

Benjamin Creme - MAITREYA'S MISSION, Vol 3.