Nicolo Paganini, jedan od najvećih violinista svih vremena pripremao se za izvedbu u prepunoj dvorani. Ali, kad je uz silne ovacije izašao na pozornicu, shvatio je da nešto nije u redu - u rukama je držao tuđu violinu. Prenerazio se, ali je znao da nema izbora pa je počeo svirati. Bila je to najbolja izvedba njegova života. Nakon koncerta je u garderobi razgovarao s kolegom glazbenikom. Rekao je: “Danas sam usvojio najvažniju pouku u svojoj karijeri. Do danas sam smatrao da je glazba u violini; danas sam shvatio da je glazba u meni“.

Zamislite da ste došli u muzej ili galeriju. Recimo da ste ugledali sliku na kojoj je naslikana starica koja je loše odjevena i bolesna. Možda je slikar naslikao i izgladnjelo dijete i umirućeg psa na istoj slici. Sve izgleda tako tužno i besperspektivno. Ali onaj koji promatra sliku će reći da je gledao remek-djelo. Nikada neće reći da je ovo nepodnošljiva situacija i da tu treba nešto poduzeti da bi se pomoglo toj starici! Ne, reći će da je slika uzvišeno umjetničko djelo. Na sličan način Bog slika cijelu, stalno promjenjivu, sliku Univerzuma. Njegovo djelo se stalno dovršava, nikada završava. On je pri tome, prisutan u svakome i u svemu uživa - jer to je samo slika.

Sama činjenica da želite uzeti udjela u činu slikanja i povjerovati da je sve stvarno, stvara patnju. Zato kažem da nema potrebe da činite išta drugo osim da spoznate TKO SAM JA. To je kraj svih životnih problema. Jer jedini pravi problem je vaš čin mišljenja, jer život sam po sebi nije problem - život je misterija! Život je ples, život je pjesma. Trebalo bi da uživate u Shivinom plesu. To je svrha Advaite!

Ajja - indijski mudrac, učitelj

 

Kreativnost ne treba da ima produkt, opus, pjesmu, ples ili roman. Najveća kreativnost je rekreacija  samog  sebe.     

Jean Houston - A PASSION FOR THE POSSIBLE

Postoji i takvo stanje u životu gdje nekom čovjeku nije potrebno. . . da priopćava svoje misli, a još manje da ih ispoljava u djelu. Misli djeluju same po sebi.

Za takvog čovjeka može se reći da se u njegovoj prividnoj nedjelatnosti sastoji njegovo djelovanje. . . . I ja težim za tim".

Mahatma Gandhi (Harijan 26. 10. 1947.)

Čovjek sa svojim srcem razgovara i odjed­nom postaje sav čestit i valjan. . . Oni koji su sposobni za skromnost, pravdu, ljubav, uzdizanje, već stoje na uz­višenju koje upravlja znanostima i likovnim umjetnos­tima, govorom i poezijom, preduzimljivošću i milo­srđem. Jer onaj koji prebiva u ovoj moralnoj ljepoti unaprijed predosjeća one osobite moći koje ljudi tako visoko cijene.

R. Emerson

Kada se razvije intuicija, postajete jedno s Najvišom Svijesti. Postajete sveznajući. Ni fizičko tijelo nije vam više potrebno. Tada ne trebate učiti iz knjiga; svemir je unutar vas i znate sve.

R. Sarkar

Ali od trajne koristi bit će ti jedino ono što otkriješ kroz vlastitu svjesnost i vlastiti napor. Upamti, ništa od onoga što percipiraš nije tvoje. Izvana ti ne može doći ništa vrijedno. Važni su samo tvoji osjećaji i razumijevanje, oni ti pomažu u otkrivanju. Riječi koje si čuo ili pročitao stvorit će samo slike u tvojemu umu. Ali ti nisi mentalna slika, ti si moć percepcije i djelovanja u pozadini i onkraj slike. Sve što možeš spoznati umom pripada umu, ali ne ti sam.  

Nisargadatta Maharaj -JA SAM TO

Najuzvišenije postignuće čovječanstva nisu umjetnička djela, znanost ili tehnologija, nego prepoznavanje vlastitog poremećaja, vlastitog ludila. . .

- Prepoznavanje vlastitog ludila je, naravno, znak buđenja zdravog uma, početak iscjeljivanja i transcendencije.

Eckhart Tolle - NOVA ZEMLJA, 2005

“. . . veliko drvo se stvori i utočište postane za sve ptice nebeske”. I kada je drvo istinski izraslo, kada je postalo “Buddha-drvo”, tada na tisuće ptica koje su u potrazi, sljeću i nalaze utočište u krošnji. Pod Isusom, te “ptice nebeske”, kao i pod Buddhom, nalaze sve što i treba. Za one koji traže ono najdublje, za njih to drvo - “Buddha-drvo” ili “Isus-drvo”-postaje utočište u kojem osjećaju nepoznato kao udarce vlastitog srca. Tu mogu imati povjerenja, tu mogu doći do razumijevanja nepoznatog, te da na kraju skupe hrabrost i skoče. Kraljevstvo nebesko je baš kao gorušično sjeme. . . .Ti si kraljevstvo nebesko, to sjeme o kojemu je sve vrijeme riječ. Budi spreman umrijeti!

Pripremi se za vlastitu smrt! Naravno, bit će tu drhtanja i straha i oklijevanja. Skok je uvijek težak. Mnogo puta ćete odustati, mnogo puta doći ćete do ivice i pobjeći nazad, jer pred vama je ponor bez dna. Sjeme taj ponor još i može upoznati, ali ne može drvo. Ne postoji mogućnost da sjeme bude svjedok rađanju drveta, i mogućnosti za takav jedan susret zaista nema. Sjeme mora umrijeti i vjerovati u nepoznato - u to, da će se sve dogoditi baš kao što treba. Ako ste spremni umrijeti, sve se odvija bez poteškoća. Idite i posijte sjeme u zemlju: kada se drvo pojavi, pokušajte pronaći sjeme - nećete ga naći. Ono je nestalo; više ga nema, ne postoji više. Idite i zakopajte malo po Buddhi, po Isusu ili nekom trećem - nećete pronaći čovjeka, to sjeme. Tu se krije značenje one tvrdnje da je Isus sin Božji, i da više nije običan sin nekog Josipa i neke Marije. Pomoću Josipa i Marije sjeme je dospjelo u ovaj svijet, ali sada je iščezlo zajedno sa zaštitnim omotačem. A drvo, samo po sebi, nikad ne dolazi iz izvora koji je dostupan očima. Ono se javlja iz nevidljivog.

Pogledajte Isusa: sjeme ne možete naći, ali Bog je dostupan. Budite spremni umrijeti da biste se preporodili. Odbacite um, tijelo, ego, identitet - odjednom ćete osjetiti kako nešto nezadrživo raste unutar vas: postali ste maternica, i napokon ste zatrudnjeli. A biti trudan u spiritualnom smislu je vrhunac svekolikog stvaranja, jer vi sebe same stvarate kroz to. Ništa sa tim ne može se usporediti. Možete napraviti velike slike, predivne skulpture, ali ponavljam, ništa se ne može usporediti s tim samoostvarenjem.  

Osho - NEBESKO SJEME - Komentari Isusovih kazivanja iz gnostičkog “Evandelja po Tomi”

- Samo kada je um sasvim miran, ne miran od stagnacije, već od goleme vitalnosti i energije, nešto se događa, događa se eksplozija koja je stvaranje.

Pisati knjigu, pisati pjesmu, postati znamenit, nije stvaranje. Svijet je ispunjen knjigama. . .

Izražavanje svoje osobnosti nikako nije stvaralaštvo. A um koji nije u takvom stanju stvaranja mrtav je um. . . .

- Ako bi se doista okrenuli svijetu kakav jest, s punom pažnjom, otkrili bi nešto beskrajno veće nego što je to bilo koja filozofija, veće nego bilo koja knjiga na svijetu, veće nego bilo koje učenje, veće nego bilo koji učitelj.  

J. Krishnamurti

Svaki život, koliko god bio dugotrajan i složen, sastoji se od jednog jedinog trenutka - trenutka u kojem čovjek otkriva, jednom i zauvijek, svoj istinski identitet.  Jorge Luis Borges 1899-1986

 

Na zemlji se rodilo vrlo malo takvih ljudi koji su bili prosvjetljeni sami po sebi, čija svjetlost nije bila posuđena, koji su se potpuno očitovali u vlastitom sjaju istine... potpuni izraz Čovjeka je uočljiv samo u onome tko u sebi samom predstavlja sve ljude svih vremena i zemalja, i čija svjetlost nije bila prelomljena zidovima običajnih razmeđa koja dijele razdoblja, rase i narode.

R. Tagore

Sad, kada se približavam kraju svog zemaljskog života, mogu reći da je čistoća života najviša i najistinitija umjetnost. Mnogi mogu usavršiti umjetnost da stvaraju dobru glazbu odnjegovanim glasom, ali umjetnost da se takva glazba proizvede iz sklada čistog života vrlo je rijetka. 

Mahatma Gandhi 1869-1948