REALNOST POČIVA NA OBJEKTIVNOSTI (BEZLIČNOSTI)

Pitalac: Ja sam slikar i zarađujem slikajući slike. Da li to ima neku vrijednost sa duhovne točke gledišta?

Nisargadata Maharaj: Kad slikate, o čemu mislite?

P: Kad slikam postoji samo slikanje i ja.

M: Šta radite tamo?  -  P: Slikam.

M: Ne, vi to ne radite. Vi gledate da se slikanje dešava! Vi samo gledate, sve se ostalo dešava.

P: Slika se slika sama od sebe? Ili, postoji li neko dublje (savršenije) "ja", ili Bog, koji slika?

M: Svjesnost sama je najveći slikar. Cijeli svijet je slika.

P: Tko je naslikao sliku svijeta?

M: Slikar u slici!!

P: Slika je u umu slikara, a slikar je u slici, koja je u umu slikara, koji je u slici!! Nije li ovaj beskraj stanja i dimenzija apsurdan?!

U momentu kada govorimo o slici u umu, koji je i sam u slici, mi dolazimo do beskrajnog ponavljanja svjedoka, viši svjedok svjedoči nižeg. Nije li to kao da stojimo između dva ogledala i čudimo se gužvi!

M: Upravo tako, vi sami i dvostruko ogledalo ste tu. Između njih, vaši oblici i imena su bezbrojni.

P: Kako vi gledate na svijet?

M: Ja vidim slikara, koji slika sliku. Sliku ja nazivam svijetom, a slikara Bogom. Ja nisam ni jedno ni drugo. Ja ne stvaram, niti sam stvoren. Ja sadržim sve, ništa ne sadrži mene.

P: Kad vidim drvo, lice, zalazak sunca, slika je savršena! Kad zatvorim oči, slika u mom umu je slaba i maglovita. Ako je to moj um koji projektuje sliku, zašto moram da otvorim oči da bih vidio prekrasan cvijet, dok ga sa zatvorenim očima vidim nejasno?

M: To je zato što su vaše vanjske oči bolje od vaših unutrašnjih. Vaš um je sav okrenut vanjskom svijetu. Kada naučite da gledate vaš mentalni svijet vidjet ćete ga čak više obojenim i savršenijim nego što to tijelo može da pruži.

Naravno, trebat će vam određeni trening. Ali zašto dokazivati? Vi zamišljate da slika mora doći od slikara, koji je stvarno slika.

Cijelo vrijeme vi tražite porijeklo i uzroke. Uzročnost je samo u umu; sjećanje daje iluziju o kontinuitetu -a ponavljanje (neprekidno) rađa ideju uzročnosti. Kada se stvari dešavaju zajedno ponavljajući se, mi smo skloni da vidimo uzročnu vezu među njima. To stvara mentalnu naviku, a navika nije potreba.

P: Upravo ste rekli da je Bog stvorio svijet.

M: Zapamtite da je jezik instrument uma, um ga je stvorio, zbog uma. Kada jednom dopustite uzročnost, onda je Bog glavni uzrok, a svijet posljedica (ostvarenje). Oni su različiti, ali nisu odvojeni.

P: Ljudi govore o viđenju Boga.

M: Kada vidite svijet vi vidite Boga. Ne može se vidjeti Bog odvojeno od svijeta. Vidjeti Boga izvan svijeta je biti Bog. Svjetlost s kojom vi vidite Boga, koja je Bog, je sitna mala mrlja: "ja jesam", naizgled tako mala, a ipak prva i posljednja u svakom aktu saznavanja i voljenja.

P: Moram li ja vidjeti svijet da bih onda vidio Boga?

M: Kako drugačije? Ako nema svijeta, nema ni Boga.

P: Što ostaje?

M: Vi ostajete kao čisto (istinsko) biće.   

P: A što biva sa svijetom i Bogom?

M: Istinsko (čisto) biće (avjakta).

P: Da li je to isto kao Veliki Prasak (ekspanzija) - paramakaš?

M: Možete to tako nazvati. Riječi nisu bitne, jer one ne dosežu to. One se odbijaju u potpunoj negaciji.

P: Kako mogu da vidim svijet kao Boga? Što to znači vidjeti svijet kao Boga?

M: To je kao ući u mračnu sobu.

Ne vidite ništa - možete dotaći, ali ne vidite - nema boja, nema oblika. Prozor se otvara i soba se ispunjava svjetlošću. Boje i oblici se pojavljuju. Prozor je davalac svjetla, nije njegov izvor. Slično, materija je kao mračna soba, svjesnost - prozor -ispunjavajuća materija sa osjetima i percepcijama, a Svevišnji je sunce; izvor oboje: i materije i svetlosti. Prozor može biti otvoren ili zatvoren, međutim sunce sija cijelo vrijeme. Ovo čini svu razliku za sobu, ali ne za sunce. Ipak, sve je ovo drugorazredno za malu, sitnu stvar koja je "ja jesam". Bez "ja jesam" nema ničega. Cijelo znanje je o "ja jesam". Pogrešne ideje o ovom "ja jesam" vode ka ropstvu, ispravno znanje vodi ka slobodi i sreći.

P: Da li je "ja jesam" i "postoji" isto? - - M: "Ja jesam" označava unutarnje, a "postoji" - vanjsko. Oba su zasnovana na osjećanju bivanja (bića).

P: Da li je to isto kao iskustvo postojanja (egzistencije)?

M: Postojati, znači biti nešto, stvar, osjećanje, misao, ideja.

Cijelo postojanje je određeno. Jedino je bivanje univerzalno, u smislu da je svako biće u harmoniji sa svakim drugim bićem.

Postojanje se sukobljava, bivanje nikad. Postojanje znači postati, mijenjati se, rođenje, smrt, i ponovno rođenje, dok je u bivanju tihi mir.

P: Ako sam ja stvorio svijet, zašto sam ga učinio tako lošim?

M: Svatko živi u svom vlastitom svijetu. Nisu svi svijetovi jednako dobri ili loši.

P: Što određuje razliku?

M: Um koji projektuje svijet, boji ga na svoj vlastiti način. Kada sretnemo čovjeka, on je stranac. Kad se vjenčate za njega, on postaje vaš vlastiti. Kada se svađate, on je vaš neprijatelj. Takvo je ponašanje vašeg uma koji određuje što je on vama.

P: Mogu da vidim da je moj svijet subjektivan. Da li ga to čini također iluzornim?

M: On je nestvaran sve dokle je subjektivan i samo do tog stupnja. Stvarnost boravi u objektivnosti (bezličnosti).

P: Što objektivnost (bezličnost) znači? Vi kažete svijet je subjektivan, a sad govorite o objektivnosti. Nije li sve subjektivno?

M: Sve je subjektivno, ali je realnost objektivna.

P: U kom smislu?

M: Ona ne zavisi od sjećanja i očekivanja, želja i strahova, sviđanja ili nesviđanja. Sve je viđeno onakvo kakvo jeste.

P: Da li je to što vi nazivate četvrto stanje (turija)?

M: Nazovite to kako hoćete. Ono je čvrsto, stabilno, nepromjenjivo, bez početka i kraja, uvijek novo, uvijek svježe.

P: Kako ga ostvariti?

M: Beželjnošću i hrabrošću ćete doći tamo.

Nisargadatta Maharaj - I AM THAT - Talks with Sri Nisargadatta Maharaj

Nauka je najniži nivo svjesnosti; umjetnost je nešto više od nje; a duhovnost je najviši nivo svijesti. Duhovnost je philosophia perenn-is - vječna filozofija.

Osho

Trebalo je vremena dok sam slikajući došao do toga da slikam kao dijete.

Pablo Picasso

Ako ponovo ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. 

Isus

Dijete i umjetnik hodočasnici su otkrivanja. Kad život ograničite na jedan obrazac mišljenja, isključujete tajnovitost. Kad se ogradite od želja svoga srca unutar čvrstih zidova uvjerenja, moralnosti i konvencija, vi izražavate nepoštovanje prema onome glasu koji vas poziva na otkrivanje. Time stvarate siva polja "tiha očajanja".

Razotkrivanje je priroda duše. U nama prebiva neka divljina božanstvenosti, koja nas doziva da sve proživimo.

John O'Donohue – ETERNAL ECHOES, 1999

Čovjek je rođen sa instiktom za prirodnošću. On nikada nije zaboravio dane svoje praizvorne savršenosti osim onoliko koliko je sjećanje bilo zakopano ispod umjetnih superstruktura civilizacije i njenih umjetnih koncepata.

Sahaja znači prirodno. To ne samo da podrazumijeva prirodnost na fizičkim i duhovnim nivoima, već i na mističkom nivou nadnaravnog To znači da lako ili prirodno stanje življenja bez planiranja, oblikovanja, težnje, traženja, željenja ili namjere. Ono što treba da dođe treba da dođe samo od sebe. . . . Tako Sahaja ispoljava onaj tko se vratio u svoje prirodno stanje, slobodan od uvjetovanja. . . Samo djeca i sveci znaju što je sahaja. 

Shri Gurudev Mahendranath Paramahams iz magazina Values, 1970 godine

Dijete može biti veliki učitelj na tvome putu prema višoj svjesnosti. Malo dijete ti može pružiti neprekidnu demonstraciju kako to izgleda živjeti ovdje i sada, prije nego racionalni um zahvati tok svjesnosti. Dijete može usmjeriti svoju svijest potpuno i spontano na svaku novu situaciju u životu. 

Ken Keys, ml. - HANDBOOK TO HIGHER CONSCIOUSNESS, 1975

Mi idemo natrag. . . i natrag. . . i narag. . . kroz odsječke straha, srama, gnjeva, bola i prijekora sve dok ne otkrijemo ono zaboravlje-no, neopterećeno i radosno dijete puno ljubavi, koje smo bili i koje je još uvijek u nama. I kad ga jednom pronađemo, volimo ga i čuvamo i nikada ga više nećemo pustiti da ode. I tek tada možemo letjeti.

Melody Beattie