Gomilu možete da nosite dok ste sami, ali zato možete biti samotni i usred najveće gomile. Pokušajte to: sljedeći put, dok se krećete u nekoj velikoj masi, jednostavno osjećajte vlastitu samoću - a vi i jeste sami, i zato nije problem da se to i osjeti.

Jednom kada se ta samoća prepozna, postajete samotni. A Isus o tome i priča: “Došao sam da bi postali samotni, da stojite svako za sebe”. “Dati cu vam ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo ni ruka dodirnula, i ono što se još ni uzdiglo nije u srcu čovjekovom”. Vaše oči su spo-sobne vidjeti ono što je izvana, ali nisu u stanju da uočavaju unu-trašnje stvari. Uši su gluhe za unutrašnju muziku, i efikasne su samo za vanjske stvari. Sva čula su usmjerena prema izvana. Nema niti jednog jedinog čula koje bi išlo prema unutra. I zato, kada sva čula prestanu s radom, vi ste u sebi. Čula to ne mogu. Isus kaže:

“Dati ću vam ono što oko nije vidjelo” - ali prvo postanite samotni. I to je ono što se podrazumijeva pod sannyasinom: samotnik. Prvo postanite sannyasin, shvatite da ste sami - i neka vam je lijepo to osjećanje. Ne plašite se. Umjesto toga, uživajte, naslutite ljepotu toga, kupajte se tišinom, čistoćom i nevinošću tog stanja. Ni jedno jedino zrnce prašine nije nikada prodrlo u taj hram - on je bio i ostao beskrajno čist, nevin, jer nitko tamo nije kročio. Vaša je nevinost skrivena u vama. Postanite samotnik, sannyasin, i onda će vam Isus reći: “Dati ću vam ono što oko nije vidjelo...” Kada ste postali potpuno sami, odjednom shvaćate ono što oko ne može vidjeti, ono što uho ne može čuti, ono što ruka ne dodiruje.

Kako možete dotaći sebstvo? Tijelo može da se napipa, ali ne i sebstvo. Ruka ne može da prodre unutra, i ne može dotaći svijest - ne postoji način za tako nešto.

A posljednja rečenica je nešto najljepše što je bilo tko ikada izgovorio: . . . i ono što se još ni uzdiglo nije u srcu čovjeko-vom”. Zbog toga što je vaša duša i iznad samoga srca. Naravno, srce je neshvatljivo duboko; no ipak, što se duše tiče, srce je također nešto vanjsko. Ruka je vani, oči su vani; čak je i srce, na neki način, vanjska stvar.

Srce nije onaj najdublji sloj. Glad dolazi iz tijela, ljubav dolazi iz srca - ljubav da, ali ne i molitva.

Ona je dublja i od srca. Glad je tjelesna potreba, u istoj onoj mjeri u kojoj je ljubav potreba srca. Ali, Bog - to je potreba onog najdubljeg, onog što po dubini prevazilazi čak i ljudsko srce. Covjek mora da prevaziđe vlastiti um, ali i srce, također. Sve periferije se moraju ostaviti iza sebe. Samo središte treba preostati.

A što je to što se “još ni uzdiglo nije u srcu čovjekovom?”. Bog. Iz uma se izdigla nauka, filozofija isto tako. Iz srca se iznjedrila poezija, umjetnost - ali ne i religija. Ona se uzdiže sa još dubljeg nivoa, sa dna do kojeg rijetko tko stiže. Vaše središte nije vaše srce. “I dati ću vam ono što se još ni uzdiglo nije u srcu čovjekovom”. - ono što je iznad, daleko iznad, duboko iznad. To ne samo da se ne može vidjeti, dotaći, čuti - to čak ne može ni da se osjeti! Na ovom mjestu Isus prevazilazi čak i one mistike koji su doprli do srca. Imamo tri tipa mistika: mistici glave govore u pojmovima teologije, filozofije; oni imaju dokaze za postojanje Božanskog. Ili dokaza uopće nema, ili je bukvalno sve dokaz. Ali, za dokazima nema nikakve potrebe, jer svaki se može osporiti i na kraju opovrgnuti. Zatim slijede mistici srca: oni govore o ljubavi, o voljenom, o Krišni o božanskom. Pjevaju pjesme, puni su romantike; njihovo traganje dublje je od onih prethodnih mistika, no ipak nije dovoljno duboko. Isus kaže: “Dati ću vam ono što se još ni uzdiglo nije u srcu čovjekovom”, ono što nijedna teologija ne može dotaći, ni logika, ni ljubav - ono pred čim su nijemi i analiza i pjesma. To je ono što se, zaista; još uvijek nije uzdiglo u srcu čovjekovom. To je najdublja, ubjedljivo najdublja mogućnost - a Isus je otvara. Ali, ta je mogućnost u Kršćanstvu potpuno izgubljena. Ono je isprelo najrazličitije teorije oko svega toga, tako da nisu otišli čak ni u srce - smjestili su se u glavu. A Kršćanstvo je stvorilo stvarno velike teologe. Recimo, pogledajte Summa Theologica od Tome Akvinskog - u pitanju su tomovi teologije. No, čak je i on promašio, jer Isus nije u glavi. I zbog tih teologa koji su upućeni samo na glavu, mistici koji su bili za srce izbačeni su iz crkve - samo zato što su otišli nešto dublje. Majstor Ekhart, Sveti Franjo Asiški, oni su smatrani budalama, držali su ih ili za luđake, ili heretike - jer su govorili jezikom srca, govorili su o ljubavi.

A Isusa su promašili i teolozi i mistici. . . On nije upućen ni na glavu ni na srce. U suštini, Isus ni na što nije usmjeren. On jasno i glasno kaže da odbacite sva usmjerenja, odbacite sve što je izvana i stignete od onog najdubljeg jezgra, do onog što jeste, do srži bića, gdje samo postojanje postoji. A vi do toga možete stići, i ako stignete, tad vam je svaka tajna otvorena, sva su vam vrata raskriljena do kraja. No, čak i pred vratima možete previdjeti toliko toga. Ako ste i dalje usmjereni na glavu, vi ćete možda nastaviti da potpuno besmisleno teoretizirate - i neće vam pasti na pamet da zakoračite. Ili ćete biti pred vratima pjevajući pjesme - umjesto da uđete.

Osho - NEBESKO SJEME - Komentari Isusovih kazivanja iz gnostičkog “Evandelja po Tomi”

Svi smo mi bolesni, a ta se opća bolest zove - ego. Tu bolest treba obavezno liječiti, a lijek za nju ima samo savršeni duhovni učitelj.

Darshan Singh - TAJNA SVIH TAJNI - Duhovni razgovori, 1978

-Očigledno malo ljudi ima duboku strast posvetiti se razumijevanju cijelog procesa življenja, radije troše svu svoju energiju na fragmentarne djelatnosti.

- Iz tišine gledajte i slušajte.

- Prvi korak je posljednji korak.

- Učenje je zabava. Vidjeti ne­što novo velika je zabava. To vam daje ogromnu snagu ukoliko dođete do velikog otkrića za sebe - ne ako netko drugi otkrije i kaže vam o tome, onda je to iz druge ruke. Kada učite, zabavno je vidjeti nešto sasvim novo, poput otkrića novog kukca, nove vrste. Otkriti kako moj um djeluje, vidjeti sve nijanse, svu finoću, učiti o tome, je zabava.

Viđenje je djelovanje.

To vas ne mogu naučiti drugi; to nastaje kroz vaša promatranja sebe samih, ne­prekidno motrenje. Znajte, to je vrlo zabavno, zabavno ako ne osuđujete ili opravdavate, već uočavate što jest.

- Postoji samo jedna sloboda ona od poznatog.

Morate postaviti pitanje i ne tražiti odgovor, jer odgovor će uvjek biti u skladu s vašom uvjetovanošću, i da bi prekinuli uvjetovanost, mo-rate postavljati pitanja bez traženja odgovora. . .

Osjećam kako je vrlo važno postaviti temeljna pitanja i nastaviti pitati bez nastojanja da se nađe odgovor. Jer što je um ustrajniji u postavljanju takvih pitanja, traženju, propitivanju, on postaje oštroumniji i svjesniji (;) .  . . . sva težnja za samopoboljšanjem rezultat je uvjetovanosti. A može li um biti sasvim slobodan od takve uvjetovanosti? Ako doista postavite to pitanje sami sebi pažljivo bez traženja odgovora, pronaći ćete pravi odgovor, koji ne kaže da je nešto moguće ili nemoguće - nego se - zbiva nešto posve drugo. -Na temeljna pitanja nema apsolutnih odgovora poput "da" ili "ne". Važno je postaviti temeljno pitanje, ne naći odgovor; i ako možemo zaviriti u to pitanje bez traženja odgovora, onda to samo promatranje temeljnog dovodi do razumijevanja. 

- Ne postoji odgovor za bilo koji problem, postoji samo razumijevanje problema.  

J. Krishnamurti

Kako mogu biti koristan, kako bih mogao služiti? U meni je nešto...što bi to moglo biti?

V. van Gogh

Životno stvaralaštvo može se ne samo nastaviti, već i povećati proticanjem vremena. U slučaju umjetničkog djela, ova dodatna tekuća kreativnost može se ostvariti tek po njegovom završetku.

Kad se završi umjetničko djelo, kad god se i sami s njim uskladimo, nešto se dodatno može dogoditi u nama samima, nešto što će proširiti stvaralački život tog djela. Isto može vrijediti za ličnost.

Kad se završi ovaj fizički život, baš kao što se završava i fizičko stvaranje umjetničkog djela, život može postati izvor novog stvaralaštva za one koji su se s njim uskladili. 

Ajra Progof - ISTRAŽIVANJE ŽIVOTA