Izlazim vam. Večer je.

Samo želim u tišini prošetat.

Želim uloviti ovaj smiraj  veličanstvene  bjeline.

Danas je 12.02.2012. godine Gospodnje i ne želim

propustiti ovaj trenutak,  čini mi se poseban.

Ne izlazim baš navečer, ali kao da sam pozvana.

Nigdje nikog. Pogledam u nebo, sve je sivo snijeg pada.

Odjednom jedna zvijezda svoje zrake isijava prema meni.

Bože od kuda ovaj sjaj?

Odjednom osjećam toplinu i stanje u kojem sve Jesam i sve je u meni.

Bože,  Kreatoru, pobjeći neću ma što bilo!

Čujem glas u sebi.

Neka te ne bude strah , želim samo da si sretna.!

I sreća bi……..meni neznana,transcedentalna, prelijepa ispunjujuća. Poželjeh  u tom  trenutku  da to osjetite svi.

Božica Glavač