Radite pet ili šest sati i tada zaboravite sve! Ostavite bar dva sata za svoj duhovni rad, nekoliko sati za rođake, za ljubav, djecu, prijatelje, za društvo.
Vaše zvanje treba biti samo jedan dio vašega života. Ono se ne smije prelijevati u svaku dimenziju vašega života, kao što to obično biva.
Liječnik je liječnik gotovo dvadeset četiri sata na dan. On misli o svom poslu, priča o njemu. I dok jede, on je liječnik, dok vodi ljubav, on se ponaša kao liječnik. To je ludost, to nije zdravo.
Ljudi bježe kako bi izbjegli tu vrstu ludosti. Tada postaju tražitelji dvadeset četiri sata dnevno. Ponovno čine istu pogrešku – da u nečemu borave dvadeset četiri sata na dan.
Sve što nastojim to je da vam pomognem da budete u svom poslu, a da ipak tražite. Naravno, to je teško jer tada ima više izazova, više raznih situacija. Lakše je biti liječnik ili tražitelj.
Teško je biti oboje jer ćete se tada naći u brojnim kontradiktornim situacijama.
No čovjek raste u takvim situacijama. U metežu, u onom neskladu suprotnosti, rađa se integritet. Ja vam savjetujem da
radite šest ili sedam sati, a ostatak vremena koristite za druge stvari: za spavanje, glazbu, poeziju, meditaciju, za ljubav ili samo za ljenčarenje. I ono je potrebno.
Ako netko postane previše mudar i ne zna ljenčariti, postaje težak, sumoran, ozbiljan.
On propušta život.
bglavac
edin.kecanovic
