Budućnost nije samo ponavljanje, uvijek se događa nešto novi, čovjek ništa ne može smatrati sigurnim.

Sigurni ljudi žive buržoaskim životom.

Buržoaski život znači: ustati u pola osam, doručkovati u osam, u pola devet stići na vlak za grad, vratiti se kući u pola šest navečer, popiti čaj, pročitati novine. Gledati televizijski program, večerati, voditi ljubav sa svojim partnerom bez ikakva osjećaja ljubavi i zatim otići na spavanje.

Isto se ponavlja i sljedećeg dana. Sve je sređeno, nema iznenađenja. Budućnost neće biti ništa drugo nego stalno ponavljanje prošlosti. Naravno, nema nikakva straha.

Te stvari učinili ste toliko mnogo puta da ste već postali vrlo vješti. Možete ih ponavljati.

S novim stvarima javlja se i strah.

Jer čovjek nikad ne zna, može li ih učiniti.

Nešto čovjek radi uvijek prvi puta, zato je uvijek nesiguran, ne zna hoće li to učiniti ili neće.

Ali u samom tom uzbuđenju, u toj pustolovini je život – živost tako da kažemo, radije nego život, jer je postao dosadna i mrtva riječ – živost, protjecanje.