Čovječanstvo nema još ništa što bi vrijedilo zapisivati, samo tih nekoliko slučajeva – negdje Buddha, negdje Isus – to su slučajevi poput udaljenih zvijezda.

 

Čovječanstvo je živjelo u nasilju, ratovima i ludilu. Zato je na neki način dobro zaboraviti prošlost. Prošlost je previše teška i ona nam ne pomaže.

 

Zapravo, ona kvari um. Gledajući prošlost, čini se da se čovječanstvo ne može i dalje razvijati. Ono čini da stvari izgledaju beznadno.

Prošlost još nije vrijedna da se zapisuje. A samo zanimanje za prošlost nije dobro.

 

Povijest se zanima za prošlost. Ona se zanima za mrtve. Zanima je ono čega više nema. A trebala bi se zanimati za ono što se događa sada, u ovom času.

 

Nemojte zaboraviti samo povijest, zaboravite i svoju biografiju. Svakog jutra počnite svoj dan kao da je posve nov, kao da nikad prije niste postojali.

 

O tome se i radi u meditaciji – započeti svaki trenutak iznova, svježe poput rose, ne znajući ništa o prošlosti.

Ako ništa ne znate o prošlosti, ništa ni ne donosite sa sobom. Ne stvarate ni budućnost...Nemate što niti smišljati. Kad prošlost nestane, nestaje i budućnosti. To dvoje je povezano.

Tada je ostavljena čista sadašnjost. To je čista vječnost.