Otvorenost je ranjivost.

Kad ste otvoreni, u isto vrijeme osjećate da u vas može ući nešto pogrešno.

To nije samo osjećaj,  već mogućnost. Zato su ljudi zatvoreni. Otvorite li vrata prijatelju, i neprijatelj može ući.

Pametni ljudi su pozatvarali svoja vrata. Da izbjegnu neprijatelja, ne otvaraju vrata ni prijatelju.

Ali tada cijeli njihov život postaje mrtav.

Nema ničega što se može dogoditi jer zapravo nemamo ništa što možemo izgubiti.

A ono što imamo, ne možemo izgubiti. Ono što se može izgubiti nije vrijedno čuvati. Kad to shvati, čovjek postane otvoren.

Znam da se čak i ljubavnici znaju braniti. Onda plaču i tuguju jer se ništa ne događa.

Zatvorili su sve prozore i guše se. Nije ušlo nikakvo novo svjetlo, gotovo je nemoguće živjeti, no ipak nekako preživljuju.

Ali se ne otvaraju jer im se čini da je svjež zrak opasan.

Zato, kad se osjećate otvoreni, uživajte u tome.

To su rijetki trenuci.

U tim trenucima iziđite iz sebe kako biste imali osjećaj otvorenosti.

Kad jednom nešto doživite, kad je doživljaj čvrsto u vašim rukama, možete napustiti strah.

Vidjet ćete da je otvorenost pravi imetak koji ste nepotrebno stalno gubili. A taj imetak je takav da vam ga nitko ne može uzeti.

Što ga više dijelite s drugima, on postaje veći.

Što ste otvoreniji, više sličite sebi.