Biti borac u svijetu, biti ratnik nije ništa neobično. Svatko može biti ratnik, manje ili više. Jer cijeli se svijet bori. Neprestano se ratuje, ponekad su to oružani ratovi, a ponekad hladni.

Svaki se pojedinac bori jer su svi odgojeni u ambiciji, svatko je njome otrovan.

A gdjegod ima ambicije, ima i borbe, ima natjecanja. Svi su previše ambiciozni jer sva društva koja su dosad postojala, živjela su ambiciozno.

Svi odgojno-obrazovni sustavi ne čine ništa drugo nego postavljaju uvjete da djeca moraju biti ambiciozna i uspješna.

 

Prava hrabrost, prava borba ne vodi se vani. Prava borba je unutra, to je unutarnja pobjeda.

Premda je Aleksandar Veliki bio čuveni ratnik, bio je rob ako se pogledaju njegovi instinkti.

Napoleon je možda bio veliki vojnik, ali što se tiče njegove ljutnje, požude i posesivnosti, bio je običan čovjek, kao i svaki drugi.

Doista hrabri bili su Isus, Buddha, Patanjali - ta vrsta ljudi.

Oni su nadvladali sebe.

Nijedna ih želja nije mogla povlačiti amo - tamo, nijedan nesvjesni instinkt nije imao nikakve vlasti nad njima.

Oni su bili gospodari vlastitog života.