U običnoj drami ima mnogo glumaca i uloge su podijeljene. U monodrami ste sami. Sve uloge morate glumiti sami.

Neki zen redovnik svakog bi jutra glasno dozivao:“ Bokuju, gdje si?“

A on bi odgovarao:“ Da, gospodine, ovdje sam!“

Tada bi redovnik rekao:“Bokuju, zapamti, dobio si još jedan dan. Budi svjestan toga i spreman, ne budi glup.“

Zatim bi odgovarao:“Da, gospodine, učinit ću najbolje što mogu.“

A nikoga drugog nije bilo ni blizu.

Njegovi učenici mislili su da je poludio. Ali on je samo glumio monodramu.

A to je unutarnja situacija.

Vi ste govornik, vi ste slušatelj, vi ste zapovjednik i vama se zapovijeda.

To je teško jer uloge su sklone da se pomiješaju, da se ukrste.

Vrlo je lako kad treba nekoga drugog voditi, a vi ste taj koji vodi.

Ako su uloge podijeljene, stvari su jasne. Ništa ne dolazi u koliziju. Vi morate završiti svoju ulogu, ona mora završiti svoju. To je lako. Situacija je osnovana na arbitraži.

Kad glumite obje uloge, situacija je prirodna, nije samovoljna i naravno, kompliciranija je.

Ali vi ćete je postupno naučiti.