Na Zapadu ima previše žurbe zbog kršćanskog koncepta da postoji samo jedan život, a kad umrete više vas nema i nećete se moći vratiti.

To je stvorilo jednu vrlo suludu ideju u ljudskim umovima. Zato se svi žure, gotovo trče.

 

Nitko se ne brine kuda se žuri. Misle samo kako trebaju ići još brže. Zato nitko u ničemu ne uživa. Jer kako možete uživati u nečemu pri takvoj brzini?

Cijeli život sliči uzrečici: udari i pobjegni!

Da bi se moglo uživati, potrebno je opušteno ponašanje. Da bi ste uživali život potrebna je vječnost. 

 

Kako možete uživati kad će te uskoro stići smrt? Čovjek pokušava uživati najviše što može, ali dok to nastoji učiniti, on gubi sav svoj mir. A bez mira nema uživanja. Radost je moguća samo onda kada uzimate stvari vrlo polako, kad imate dovoljno vremena za dokolicu, samo tada je moguća radost.

 

Istočnjački koncept reinkarnacije je prekrasan. Je li istinit ili nije sada nije bitno. Ali on vam omogućava jedan vrlo opušteni stav prema životu. To je bitno. Mene ne zabrinjava metafizika. Ona je možda istinita, a možda i nije. To uopće nije važno. Meni je to čak svejedno. Ali to vam daje lijepu podlogu.