Grijeh je pridavati više važnosti strahu, vrlina je paziti više na ljubav.

Zapamtite da treba pridavati više važnosti ljubavi jer preko ljubavi čovjek stiže do viših vrhunaca, do boga.

U strahu čovjek ne može rasti. Strah sputava čovjeka i život postaje pakao.

Svi tako paralizirani ljudi, psihološki paralizirani, duhovno paralizirani – žive u paklu.

Kako im se to događa?

Tajna je u tome da ljudi žive u strahu, a učine nešto samo onda kad nema straha. Ali tada katkad više nije ostalo ništa vrijedno da se učini.

Sve što je bilo vrijedno učiniti, obavijeno je strahom.

Ako se zaljubite, bojite se. Bojite se da ćete biti odbijeni.

Strah vam kaže:“Nemojte se zaljubiti. Tada vas nitko neće ni odbiti.

Ali tako ćete živjeti bez ljubavi, što je mnogo, mnogo lošije nego da vas odbiju. No ako vas netko odbije, netko drugi će vas prihvatiti.

Oni koji žive u strahu uglavnom misle kako da ne učine te pogreške. Oni ih niti ne učine, ali ne rade niti išta drugo. Njihov život je prazan, oni ništa ne doprinose postojanju.

Oni se samo pojave i postoje, vegetiraju i – tada umiru.