Jedna od velikih stvari koju treba naučiti je slušanje. Slušajte vrlo mirno. Ali ne slušajte indiferentno.

Ne slušajte kao da želite da onaj drugi prestane govoriti, a vi slušate samo zato što ste pristojni, što je riječ o vašim prijateljima.

U tom slučaju bolje im je reći da ništa ne govore jer niste raspoloženi za slušati.

Ali ako slušate, slušajte pažljivo – budite otvoreni jer vaši prijatelji možda imaju pravo.

A čak i kad govore pogrešno, slušanje će vas obogatiti. Saznat ćete za mnoga mišljenja, a uvijek je dobro nešto naučiti.

Zato slušajte dobro, ali uvijek odlučite po svome.

 

Kad čovjek jednom stekne to relativno shvaćanje, stvari se razjašnjavaju, sve postaje lako.

 

Inače, ljudi su vrlo apsolutistički raspoloženi, razmišljaju u izrazima apsoluta: ovo je istina, a sve što je u suprotnosti s tim, pogrešno je.

 

Ovo mišljenje sputalo je cijeli svijet.

 

Hindusi, muslimani i kršćani bore se međusobno jer svatko od njih prisvaja apsolutnu istinu.

Ali nitko nema nikakvo pravo na to.

 

Apsolutna istina nije ničiji monopol.

Istina je golema.

Beskrajne su njezine facete, beskrajno su načini da se ona sazna.

Što god znamo, ograničeno je, samo je dio nečega.