Sjednite....tiha je večer. Sunce je nestalo i zvijezde su se počele pojavljivati. Samo budite!

Nemojte čak ni reći kako je prekrasno jer onoga časa kad kažete da je lijepo, više nije to ono isto.

Izrekavši – lijepo je – vi unosite prošlost i sva iskustva za koja ste rekli da su bila lijepa, obojila su te riječi.

Zašto unositi prošlost?

Sadašnjost je tako prostrana, a prošlost je tako uska.

Zašto gledati kroz otvor u zidu, kad možete izići i gledati cijelo nebo.

Zato pokušajte ne koristiti riječi, no ako to već morate učiniti, pažljivo ih birajte jer svaka riječ ima vlastitu nijansu. Budite vrlo poetični u njihovu odabiru.