Obično kažemo da dišemo, a to nije istina – život udiše nas. No mi i dalje mislimo da nešto činimo i eto nevolje!

Kad vas kontroliraju, previše kontroliraju, vi ne dopuštate da vam se život dogodi.

Postavljate previše uvjeta, a život ne može ispuniti ni jedan od njih.

Život vam se događa samo onda kad ga bezuvjetno prihvaćate. Kad ste spremni prihvatiti ga. Bez obzira u kojem se obliku javlja.

Ali čovjek koji previše kontrolira, uvijek traži da se život javi u jednom određenom obliku kako bi ispunio određene uvjete – a život se ne brine za to. On samo prolazi pokraj takvih ljudi.

Što prije razbijete granice kontrole, to bolje.

Jer sva kontrola nastaje u umu. A vi ste veći od uma. Malen njegov dio pokušava dominirati, pokušava diktirati.

Život se nastavlja kretati, a vi ste ostavljeni daleko iza njega i tada se razočaravate.

Logika uma je takva da kaže: „Pogledaj, nisi dobro kontrolirao, zato si promašio. Stoga, pojačaj kontrolu!“

Istina je upravo suprotna.

Ljudi propuštaju mnoge stvari zbog prevelike kontrole.

Budite poput divlje rijeke i mnogo toga o čemu ne možete ni sanjati, ne možete ni zamisliti, ne možete se tome ni nadati, bit će vam dostupno, bit će vam na dohvat ruke.

Ali otvorite ruku, nemojte živjeti životom stisnute šake jer takav je život onoga koji kontrolira.

Živite životom otvorene ruke.

Cijelo nebo vam je na raspolaganju, ne pristajte ni na što manje od toga.