Učili su nas da se ljutnja javlja samo u nekim negativnim situacijama. To nije istina. Mi smo rođeni s ljutnjom ona je dio nas.

U nekim situacijama se javlja, u nekima drugim je neaktivna, ali je tu.

Zato treba najprije odbaciti ljutnju o kojoj je riječ, a tada dolazite do dubljeg izvora ljutnje koja se ne odnosi ni na koga, s tim izvorom smo svi rođeni.

On ne pripada nikom i u tom je problem. Ali nema potrebe da to shvatite. Samo je odbacite, ali ne na bilo koga, već pod jastuk, na nebo, na Boga, na mene.

To će se dogoditi sa svakom emocijom. Ima dio ljubavi, koji se odnosi na nekoga. Tada, ako se dublje spuštate u sebe, jednog ćete dana stići do izvora ljubavi koja se ne odnosi ni na koga. Ona se ne kreće prema nikom, jednostavno je tu, ovdje unutra. A tako je i sa svime što osjećate. Sve ima dvije strane.

Jedna strana, nesvjesna, dublja, ona je u vama. A ona površna djeluje u odnosu na onu dublju. Ljudi koji ostaju površni, uvijek potpuno zaboravljaju svoje unutarnje blago.

Kad odbacite unutarnju ljutnju, suočavate se s unutarnjom ljubavlju, unutarnjom sućuti. Besmisao treba odbaciti kako biste mogli stići do najčišćeg zlata u sebi.