Kad ste posve istrošili tijelo, jedini što vam je potrebno, to je smrt. Tada se ona događa. Zatim se selite u drugo tijelo. Možda ćete postati drvo ili ptica, tigar ili nešto drugo, ali se i dalje krećete. Postojanje vam daje novo tijelo kad staro istrošite.

Smrt je lijepa, ali nikad je ne tražite jer kad tražite, kvaliteta smrti se mijenja i postaje samoubojstvo.

Tada to više nije prirodna smrt. Možda se nećete ubiti, ali već i samo traženje smrti čini od vas samoubojicu.

Dok ste živi, živite!

Kad umrete, bit ćete mrtvi. Ali nemojte stvari rastezati izvan njihovih mogućnosti.

Ima ljudi koji umiru i koji su i dalje skloni životu. I to je loše jer kad smrt dođe, morate otići, a to morate učiniti plešući.

Ako tražite smrt, čak ako samo mislite na nju, znači da ste živi i skloni ideji o smrti.

Isto je i u obratnom slučaju. Netko tko umire i tko i dalje prianja uz život, ne želi umrijeti. To je neprihvaćanje stvari.

Prihvatite sve što se dogodi, a kad jednom to prihvatite bezuvjetno, sve je prekrasno. Čak i bol pročišćuje.

I zato budite zahvalni svemu što vam se nađe na putu.