Kad ste posve istrošili tijelo, jedini što vam je potrebno, to je smrt. Tada se ona događa. Zatim se selite u drugo tijelo. Možda ćete postati drvo ili ptica, tigar ili nešto drugo, ali se i dalje krećete. Postojanje vam daje novo tijelo kad staro istrošite.
Smrt je lijepa, ali nikad je ne tražite jer kad tražite, kvaliteta smrti se mijenja i postaje samoubojstvo.
Tada to više nije prirodna smrt. Možda se nećete ubiti, ali već i samo traženje smrti čini od vas samoubojicu.
Dok ste živi, živite!
Kad umrete, bit ćete mrtvi. Ali nemojte stvari rastezati izvan njihovih mogućnosti.
Ima ljudi koji umiru i koji su i dalje skloni životu. I to je loše jer kad smrt dođe, morate otići, a to morate učiniti plešući.
Ako tražite smrt, čak ako samo mislite na nju, znači da ste živi i skloni ideji o smrti.
Isto je i u obratnom slučaju. Netko tko umire i tko i dalje prianja uz život, ne želi umrijeti. To je neprihvaćanje stvari.
Prihvatite sve što se dogodi, a kad jednom to prihvatite bezuvjetno, sve je prekrasno. Čak i bol pročišćuje.
I zato budite zahvalni svemu što vam se nađe na putu.
edin.kecanovic
irida
bglavac
