Sutra nam uništava danas. Izmišljenim uništavamo stvarno. Zato možete reći: „U redu, ako sam danas tužan, ne trebam se brinuti – sutra ću biti sretan.“ Zato se danas može podnijeti, možete ga tolerirati.

No ako ne postoji sutra, ako nema budućnosti, ako nema što da se traži i pronađe, nema načina za odlaganjem – i samo odlaganje nestaje.

Tada ovisi o vama da budete sretni ili nesretni. Ovog časa morate o tome odlučiti. A ne mislim da će itko odlučiti da bude nesretan. Zašto bi to učinio? Zbog čega

Prošlosti više nema, budućnosti nikad neće biti, zato je sada pravi trenutak. Možete ga proslaviti, možete voljeti, moliti se bogu, možete pjevati ili plesati, možete meditirati, možete raditi što želite.

A trenutak je tako kratak da ako niste vrlo budni, iskliznut će vam iz ruku, nestat će. Zato, da biste postojali, trebate biti vrlo budni. Rad ne treba nikakve budnosti, on je vrlo mehanički.

I nemojte koristiti riječ čekati – jer ona znači da je budućnost ušla ponovno na stražnja vrata. Ako mislite da morate samo čekati, opet čekate budućnost. Nema se što čekati.

Postojanje je tako savršeno ovog trenutka, kao što će uvijek biti.

Nikad neće biti savršenije.