Ljubav ne smije biti zahtjevna. Inače gubi krila pa ne može letjeti. Ukorjenjuje se u zemlju, postaje vrlo zemaljska. Pretvara se u požudu te donosi veliku bijedu i patnju.

Ljubav ne smije postavljati uvjete, ne treba od nje ništa očekivati.

Ona mora postojati samo zbog sebe, a ne zbog neke nagrade ili radi rezultata. Ako u njoj ima motiva, ljubav ne može postati raj. Ograničena je na motiv. Motiv postaje njezina definicija, njezina granica.

Nemotivirana ljubav ne poznaje granica. Ona je čisto oduševljenje, zanos, ona je miomiris srca.

I upravo zato jer ne postoji želja ni za kakvim rezultatom, ne znači da neće biti rezultata.

Ima ih, događaju se uvelike, jer što god dajemo svijetu, vraća nam se, odjekuje ponovno.

Svijet je rezonantno mjesto. Ako u njega ubacimo ljutnju, ljutnja nam se vraća. Dajemo li ljubav, vraća se ljubav. Ali to je prirodni fenomen, ne treba misliti na njega. Treba vjerovati.

Sve se događa samo od sebe. To je zakon karme. Što god posijete, požet ćete. Što god dajete, to i primate.

Zato ne treba o tome razmišljati. Sve se događa automatski. Mrzite i drugi će mrziti vas. Volite i bit ćete voljeni.

 

 

 

(Svaki dan Osho)