Nije slučajno da stariji ljudi postaju pomalo prosječni.

Zato su mnogi stari ljudi uvijek ljutiti, razdražljivi, uznemireni bez ikakva osobita razloga.

 

Jedini razlog je taj što su oni izgubili srce tijekom svog života pa su živjeli samo s umom koji se ne zna širiti. Zna samo kako se smanjiti.

 

Što više znate vaš um je sve manji.

Čovjek neznalica ima veći um od obrazovanog čovjeka jer neznalica nema ništa u umu. Samo prostor.

 

Obrazovan čovjek je prepun znanja, u njegovom umu nema slobodnog prostora. Srce je drugo ime za unutarnji prostor.

 

Upravo kao što postoji vanjski prostor – beskrajno nebo, bez granica, na isti način je unutarnje nebo bezgranično. Ako je vanjsko nebo neograničeno ni unutarnje nebo ne može biti drukčije. Ono mora biti ravnoteža vanjskom nebu, koje je suprotni pol unutarnjega. Unutarnje nebo je veliko kao i vanjsko, točno je istih proporcija.

 

Meditacija se ne mora dogoditi u glavi. Ona se ne može tamo dogoditi i zato, štogod se ipak dogodi ondje, samo je imitacija meditacije, nije istinita ni stvarna.

 

Stvarno se uvijek događa u srcu. Zato zapamtite, kad govorim o buđenju, govorim o buđenju srca. To ne treba shvatiti samo kao doktrinu, već se mora doživjeti, mora postati stanje vašeg postojanja.