Um se ne može boriti s novim stvarima. On ne može ocijeniti što je novo, on to novo ne može nikuda svrstati, niti ga označiti naljepnicama. Novo je zagonetka za um. Um gubi svoju djelotvornost kad se suoči s nečim novim.

S prošlošću, sa starim stvarima, s poznatim, um je vrlo blizak jer zna te stvari i kako saobraćati s njima, što učiniti i što ne učiniti. On savršeno funkcionira s poznatim - tu se kreće po dobro poznatom području.

Može se kretati i u tami - bliskost/poznatost pomaže umu da bude neustrašiv. Ali treba shvatiti jedan od problema - zato jer je um uvijek neustrašiv samo kad se radi o poznatome, on vam ne dopušta da se razvijate.

Raste se s novim, a um je uvijek hrabar samo s poznatim stvarima. Zato on prianja uz staro, a izbjegava novo. Staro se čini sinonimom za život, a novo izgleda kao sinonim za smrt. Tako na stvari gleda um. Uklonite takav um!

Život nikad ne ostaje statičan. Sve se mijenja. Danas je ovdje, sutra možda više neće biti tako. Možete ga susresti ponovno, ali tko zna kada? Možda će za to biti potrebni mjeseci, možda godine ili čak životi?

Zato, kad vam prilika zakuca na vrata pustite je da uđe. Neka vam ovo bude temeljni zakon: uvijek izaberite novo, nikada staro!