Vi niste oduševljeni životom, vi niste ničim iznenađeni – počinjete uzimati stvari kao gotove činjenice.

 

Bezazleno srce se neprestano čudi poput malog djeteta koje skuplja školjke ili šarene kamenčiće na plaži, ili samo trči amo – tamo u vrtu za leptirima i čudi se svemu.

 

Zato djeca postavljaju tako mnogo pitanja.

Ako idete u jutarnju šetnju s djetetom, počinjete se osjećati iscrpljeno, jer dijete neprestano zapitkuje o raznim stvarima, postavlja pitanja na koja nema odgovora:

“Zašto je drveće zeleno?...Zašto je ruža crvena?“

 

No zašto dijete zapitkuje? Ono je radoznalo, sve ga zanima. Riječ interes dolazi od korijena koji znači biti umiješan u nešto. Dijete je umiješano u sve što se događa oko njega.

 

Što ste obrazovaniji, manje ste umiješani u život. Vi jednostavno prolazite uz njega, niste usredotočeni na kravu, niti na psa ili grm ruže, niti na sunce ili pticu. Nije vam stalo do njih.

 

Vaš je um postao vrlo uzak. Vi samo odlazite u svoj ured, ili se vraćate kući. Trčite samo za novcem, sve više i više. I to je sve što vas zanima. Ili trčite za moći, ali više nemate nikakav odnos prema životu i njegovoj raznolikosti.

 

Čuditi se znači biti povezan sa svime, biti neprestano prijemljiv.