Ali naš gusto naseljen svijet nije pogođen samo ratovima, siromaš­tvom i glađu. Mnogi su znanstvenici uzbunjeni mogućnošću izbijanja epidemije, čije bi širenje bilo potpomognuto velikim brojem stanovni­ka i čovjekovom povećanom mobilnošću. 21. kolovoza 1997. agencija Associated Press izvijestila je da je tjedan dana ranije u Hong Kongu umro trogodišnji dječak — od oblika gripe koji je dotad bio nezabilje­žen među ljudima. Smrtonosna gripa je očigledno preskočila barijeru između vrsta, s ptice na čovjeka (kao što se dogodilo i s gripom koja je 1918. ubila 20 milijuna ljudi širom svijeta), a identificirali su je u laboratorijima u Sjedinjenim Državama i Nizozemskoj kao H4N1 tip-A, za koju ne postoji cjepivo.

Sljedećeg je dana AP izvijestio da je u Michiganu nedavno prona­đen čovjek zaražen novim sojem inače vrlo rasprostranjene bakterije Staphylococcus aureus, otpornim na sve poznate antibiotike, uključu­jući i najnoviji i najjači antibiotik svih vremena, vancomycin. Epide-miolog iz Ureda za nadzor bolesti u Atlanti, Dr. Wiliam Jarvis, to je otkriće ubojite stafilokokne tempirane bombe u Sjedinjenim Državama prokomentirao riječima "odbrojavanje je započelo". Tri dana kasnije je Wall Street Journal objavio drugi slučaj stafilokoka otpornog na van-comjcin, u bolnici u New Jersevu. Otada se ta bakterija već pojavila posvuda u Sjedinjenim Državama.

U Bibliji, u Deuteronomiju (28:22) spominje se 'sušica', ime kojim se sve do prije pedesetak godina najčešće nazivala tuberkuloza (TB). Tekst kaže: "Gospod će vas pokositi sušicom, i groznicom i upalom... koje tištit će vas sve dok ne umrete."

Sušica ? Premda će neki to odbaciti kao pretjerano — na kraju kraje­va, u današnje se vrijeme ne čuje i ne čita mnogo o tuberkulozi, razmo­trite ove činjenice koje odražavaju začuđujuću novu stvarnost TB-a u svijetu.

Nedavno izvješće koje je izdala vlada Sjedinjenih Država kaže:

"Prema istraživanjima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), tuberkuloza je, od zaraznih bolesti, na prvom mjestu po broju smrtnih slučajeva među odraslim stanovništvom u svijetu i time predstavlja ozbiljan izazov svjetskom zdravstvu. Tolika je zabrinutost za moguć­nost svjetske epidemije da je u travnju 1993. godine WHO tuberkulozu proglasila 'globalnom opasnošću', što je prva takva objava u povijesti WHO-a."

Izvješće se nastavlja detaljnim prikazom razmjera situacije:

"Svake sekunde jedna osoba u svijetu biva zaražena tuberkulozom. Dosad je već jedna trećina svjetskog stanovništva zaražena bacilom tuberkuloze. (Imajte na umu da samo 5-10 % 'zaraženih' ljudi postanu 'aktivno bolesni' i 'zarazni'— nap. autora) ... U sadašnje vrijeme TB ubija više odraslih svake godine nego AIDS, malarija i sve tropske gro­znice zajedno..."

Jedan od problema s TB jest to što se tako lako prenosi. Kao što ističe Američki odjel za zdravstvo: "Poput obične prehlade, a za razliku od AIDS-a, tuberkuloza se prenosi zrakom i relativno neizravnim kon­taktom. Kad nositelji zaraze kašlju, kišu, govore ili iskašljavaju, bacili tuberkuloze iz njihovih pluća bivaju izbačeni u zrak, gdje mogu ostati satima i odakle ih drugi ljudi mogu udahnuti.

"Ako se ne liječi, osoba s aktivnom tuberkulozom u prosjeku će u samo godinu dana zaraziti deset do petnaest ljudi."

Ali zar nas neće spasiti znanost? Nažalost, ispada da je moderna medicina uzrok većeg dijela problema. Dok se TB tako brzo širi, pogo­tovo u zemljama u razvoju gdje je veća gustoća naseljenosti (jer si ljudi pokušavaju 'izrasti' put u bolji život), pojavio se nov i gotovo neizlječiv oblik TB-a kao izravna posljedica zloporabe anti-TB lijeko­va od strane liječnika i bolnica.

Sojevi bacila tuberkuloze otporni na većinu lijekova gotovo uvijek završe bolnom i agonizirajućom smrću: u većini slučajeva nema lijeka za taj oblik TB-a. Američki odjel za zdravstvo kaže: "Nema lijeka za neke od otpornih sojeva TB-a i vlada golema zabrinutost glede mogu­ćnosti njihova brzog širenja u ostatak svijeta. Premda još uvijek imamo vrlo malo podataka, istraživači procjenjuju da je već 50 milijuna ljudi zaraženo sojevima TB-a koji su otporni na barem jedan od uobičajenih lijekova protiv tuberkuloze."

Mislite li da je to problem samo trećega svijeta?

Članak u prestižnom znanstvenom žurnalu Nature (9/1992, "Drug-resistant TB may bring epidemic", Barbare J. Culition) ističe daje ta bolest "posebno opasna" u New York Cityu i Los Angelesu i da se širi Sjedinjenim Državama. TB putuje jednakom brzinom kao i osoba koja kašlje u zrakoplovu, autobusu ili u vlaku.

U medicinskom žurnalu Chest (1/1994, "The third epidemic: multi-drug resistant tuberculosis") za kirurge koji se bave torakalnom kirur­gijom, autori ističu "uzbunjuće povećanje broja oboljelih od TB-a" u Sjedinjenim Državama, koje je započelo oko 1984. Otvoreno izjavlju­ju: "Tijekom proteklog desetljeća, broj slučajeva zaraze virusom HIV-a i bacilom TB-a u dosegli su razmjere epidemije u nekoliko američkih gradova. U kliničkom centru Bellevue na Manhattanu broj slučajeva tuberkuloze otporne na većinu poznatih lijekova 1991. godine je se­dam puta veći nego ikad u proteklih 20 godina."

A to je, naravno, tek jedna od bolesti. Zabrinjavaju i ostale, poput hantavirusa, encefalitisa, ponovne pojave smrtonosne gripe iz 1918. (virus koji su istraživači "oprezno" ekshumirali kako bi ga mogli "pro­učavati" — pronašli su žrtve gripe smrznute ispod slojeva permafrosta u sjevernoj Europi), Pfisteria piscicida koja desetkuje estuarije na is­točnoj obali SAD-a, i još deseci drugih.

Problema imaju i mesojedi, u "zaraznim" bjelančevinama pozna­tijim kao prioni (knjiga Deadly Feasts, 1997, Richarda Rhodesa, dobitnika Pulitzerove na­grade, izvrsno se bavi tom temom), čije je otkriće jednom znanstveniku priskrbilo Nobelovu nagradu za 1997. godinu. I premda je njihovo otkriće u Bri­taniji 1980-tih, u obliku kravljeg ludila, privuklo pozornost cijeloga svijeta na tu određenu manifestaciju priona, postoje još mnogi drugi i brzo se šire među stokom i ljudima širom svijeta.

Čak i u svjetlu tih i drugih dokaza o mogućim opasnostima i sada­šnjim teškim posljedicama izazvanim eksplozivnim rastom svjetskog stanovništva, oni koji predlažu razmatranje novih puteva sporog rasta bivaju ušutkani i prozivani kao luditi ili ekološki ekstremisti ili izvri­jeđani kao neznalice i nepoznavatelji osnova ekonomije... ili čak i kao "protivnici politike rasta", kao da je daljnji rast broja stanovnika ono što nam je potrebno.

Ali primijetite da su među tima koji najglasnije ušutkuju baš oni s vrha piramide bogatstva koja prijeti gušenjem cijeloga planeta.

 

Stvari možda izgledaju dobro jednostavno zato što ne vidimo ili ne čujemo što se stvarno događa

Još jedan razlog zašto stvari u cjelini možda izgledaju kao da je sve u redu jest to što su Amerikanci iznenađujuće neobaviješteni o stanju ostatka svijeta. Američki Svjetski almanah i knjiga činjenica čak ne navodi glad ili izgladnjelost kao kategorije, ali sadrži iscrpne popise američkih oglašivača, predsjednika sveučilišta, filmskih zvijezda, Čla­nova kongresa i američkih sportaša.

Kako je moguće da najbogatija nacija na Zemlji, s najvećim medij­skim postrojenjima, bude tako neobaviještena? To je vrlo važno pita­nje. Američke TV vijesti rijetko podrobnije izvještavaju o međunaro­dnim događajima, usmjeravajući se radije na 'vruće' priče tipa suđenja O.J. Simpsonu, koje privlače gledatelje, a time i donose veću zaradu od reklama. Na kraju krajeva, komercijalna televizija je posao, a to uk­ljučuje i vijesti. Plaće svih zaposlenih na televiziji pokrivaju se pri­hodima od reklama, a ako nema gledatelja nema ni reklama. Kao sto je rekao Calvin Coolidge: "Posao kojim se Amerika bavi je posao."

Nažalost, u današnjim bi vijestima često trebale biti velike, među­narodne korporacije koje su glavni počinitelji planetarnog uništavanja okoliša, ali uzmite u obzir da se među 100 najvećih korporacija u Ame­rici nalaze i četiri koje su vlasnici TV mreža koje nam isporučuju ve­černje vijesti, što je velik dio razloga zašto su Amerikanci tako loše obaviješteni.

Za takve organizacije, izvještavanje o događajima je jednostavno još jedan 'biznis'. A većina 'potrošača vijesti' zaboravlja da novine i televizijske postaje objavljuju priče za koje pretpostavljaju da će pri­vući gledatelje ili čitatelje, jer to povećava broj reklama, a time i dobit. Ono što se stvarno događa često bude zanemareno u korist poslovnih pobuda, jer posao je to što plaća račune (zanimljiv primjer toga jest nedavno pismo koje je jedan od najvećih ameri­čkih proizvođača automobila razaslao časopisima i novinama, zahtijevajući neka im se unaprijed pošalju svi članci na ogled i odobrenje, kako bi mogli donijeti odluku hoće li povući svoje oglase u slučaju da tema članka bude, po njihovu mišljenju, previše kontroverzna. Kao rezultat toga, Esquire je po­vukao jedan članak u strahu da bi mogao povrijediti osjetljive dušice u toj korporaciji, premda je tema članka bila homoseksualnost i nije imala apso­lutno nikakve veze s automobilima ili njihovim proizvođačima).

Možda plaća račune, ali nije požudan način da mi saznamo što se događa.

U svojoj proizvodnji ne-vijesti, mediji nam pokazuju idealiziranu stvarnost, a ne istinu života na svijetu. Na primjer, rijetko ćete u polu-satnim komičnim serijalima i drugim emisijama vidjeti beskućnike. A stvarnost je da polako, ali primjetno, dijelovi Sjedinjenih Država po­činju nalikovati Bombaju istočkanom siromaštvom.