Bili su to prvi ljudi zaraženi wétikom, izvorište naše Mlađe Kulture, a baš zbog takvog načina razmišljanja postali su učinkovitiji u pove­ćanju broja svojih stanovnika (premda su najranije evangelističke kulture izgubljene u povijesti, unutra­šnje rasprave o tome nalazimo u zapisima starih Grka (koji nisu propovi­jedali svoju doktrinu) i Rimljana, Rimljani izvorno nisu propovijedali, kao što je vidljivo iz zapisa brojnih rimskih filozofa i vođa, uključujući i Julija Ce­zara — Rimsko je građanstvo bilo "ekskluzivan klub". Ali kad se u ranom četvrtom stoljeću carstvo počelo osipati, car Konstantin pokušao ga je spasiti službeno prihvativši Židovskog mesiju Isusa kao zamjenu za boga sunca koje­ga su Rimljani štovali i promijenivši židovski sabat (subotu), dan štovanja, u dan kad su Rimljani tradicionalno štovali svoga boga-sunce, nedjelju. Tim je potezom, stvorivši jednu ("katoličku") službenu rimsku crkvu, Konstantin u rimsku kulturu usvojio evangelistične (propovjedačke) koncepte koji su naj­očitiji u pisanjima Pavla. Premda to nije jedini primjer kako jedna kultura usvaja evangelizam, jedan je od najbolje dokumentiranih.). Pod svojim su nadzorom imali više sunčeva svjetla. Kažem 'zaraženi', jer Mlada Kultura je zarazna: ljudi koje napadne imaju malo izbora, a oni koji prežive najčešće i sami po­staju Mladom Kulturom.

Naravno, to je imalo svoju cijenu. Dok su San, Kogi, Ik i drugi sta­rosjedilački narodi provodili manje od dva sata dnevno prikupljajući hranu i ispunjavajući životne potrebe (a tako rade i dan danas), u dru­štvima Mlađih Kultura ta je ravnoteža značajno poremećena pa "pro­sječni ljudi" moraju raditi duže i napornije da bi preživjeli. Dominan­tni pojedinci stoga mogu živjeti lagodno i raditi sve manje.

U društvima Mlađih Kultura za svaku osobu koja radi samo sat ili dva dnevno, druga osoba mora raditi četiri ili osam ili deset sati na dan ili čak i više. Bez masivnog iskorištavanja prirodnih izvora ili krađe od drugih, na svaku osobu koja ima deset puta više od prosjeka, deset drugih moraju imati samo desetinu. Rođene su društvene i gospodar­ske klase, a pojavile su se i prve vlade da bi definirale, zapovijedale i nadzirale društveno-privrednu strukturu i pomogle bogatima da održe i povećaju svoja bogatstva.

Bez obzira jesu li bile svjesne toga ili nisu, te vlade — većina kralje­vina u ranim danima — širile su zarazu Mlađe Kulture svim svojim gra­đanima, bogatima i siromašnima.

Vladajuće su klase "programirale" svijest svojih podanika, baš kao što naše vlade, obrazovne institucije i masovni mediji čine danas.