Ali istinu ti trebaš u dijelovima unutrašnjim i mudrost navest ćeš me u tajnosti razumjeti.

—       Psalam 51:6

 

U kontekstu mnogih "duginih" pokreta u SAD i drugdje koji govore o prihvaćanju drugih ljudi kao članova vlastite obitelji, ovo što slijedi moglo bi se činiti heretičkim, ali to mi zaista nije namjera:

U plemenskom životu kulturološke i rasne razlike između skupina smatraju se posve razumnim i prirodnim.

Mnogi su se glasovi, od crnih muslimana do autohtonih sjeverno-američkih plemena, podigli i rekli: "Ne želimo postati dijelom vaše kulture — želimo svoju, jedinstvenu kulturu." Najčešće se takvima pri­lijepi oznaka rasističkog, kulturističkog ili elitističkog pristupa.

Ali je li išta manje rasistički, kulturistički ili elitistički kad jedna kulturna skupina kaže drugoj; "Napustite svoje tradicije, pradavne i moderne, svoj jedinstveni jezik i vjeru, pa se pridružite našem dru­štvu"? U mnogim je aspektima taj poziv na "uključivanje" u moderno društvo zapravo samo prijateljska maska navučena na iskrivljeno lice 'dominatorske' Mlade Kulture koja se već tako dugo tako zdušno trudi uništiti domoroce i njihove tradicije. To je oblik prisilnog kulturološ­kog propovijedanja.

Mnogi su ljudi potpuno nesvjesni toga, jer je to dijelom današnje dominantne kulturološke priče — tako je oduvijek bilo, barem koliko oni znaju. Ali primijetite da to u sebi sadrži poruku: "Rado ćemo na­praviti mjesta za vas u našoj kulturi, jer naša je toliko bolja od vaše."

Premda je kuturna raznolikost tradicionalnom gradu/državi ana­tema, nužno je neophodna za preživljavanje plemenskog oblika života.

Gubitak raznolikosti u bilo kojem sustavu povećava njegovu ranji­vost. Šume samo jedne vrste drveća često propadnu kao žrtve napada buba ili plijesni; jednovrsni nasadi preosjetljivi su na promjene u tem­peraturi ili vlažnosti zraka; mreže napajanja iz samo jednog izvora sru­še se ako dođe do kvara u elektrani ili nekakvog nesretnog slučaja.

Slično tome, i u ljudskim društvima moramo širiti poruku da ple­menski narodi imaju važnu ulogu u ljudskom ekosustavu. Nisu ovdje samo zato da "civiliziranim" stanovnicima gradova/država pokažu ko­je bi prašumske biljke možda mogle izliječiti rak: njihovo je postojanje nužno da bi se održala kulturološka i genetička raznolikost ljudske rase.

Plemenski narodi gotovo da nemaju nikakvu mogućnost obrane od grabežljive prirode gradova/država i njihovih "krivolovaca". Nemi­losrdno ih istrebljuju širom planeta, a čak i one za čiju kožu više nisu raspisane nagrade i koji više nisu zakonski dopuštena lovina sad tjeraju u rezervate, hrane ih zapadnjačkom hranom, odjećom i "prilikom za zaradu". Mnogi od njih gube izvorne vještine, znanje i duhovnost, pod navalom modernog propovijedanja potrošačkog mentaliteta, televizije i organizirane vjere.

"Živi i pusti neka žive" izjava je plemenskih vrijednosti, a ne onih u gradovima/državama. Različita plemena imaju različite vrijednosti i sti­love života, a neki su od njih potpuno drukčiji od naših. Izgledaju dru­kčije, ponašaju se drukčije, drukčije govore. Imaju drukčiju vjeru, jedu drukčiju hranu, stvaraju si drukčije nastambe i nose drukčiju odjeću.

S njihovog je gledišta to dobra stvar.

S drugog pak stajališta, onoga američke vlade, dobra stvar je regu­lacija domorodačkih sjeverno američkih vjera (najnedavnije miješanje države u vjerski život sjeverno američkih Indijanaca prošlo je čitanja u Kongresu i bilo izglasano u zakon koji je potpisao Jimmy Carter. Zakon o vjerskim slobodama Indijanaca iz 197.8 ukinuo je dotadašnje odredbe koje su obrede znojenja i ples suncu proglašavale kažnjivim djelima, ali nije uklonio stisak državne šake oko vrata prvobitnih stanovnika Sjeverne Amerike, jer je davao na znanje da vjerski obredi starosjedilačkih američkih plemena i dalje spadaju pod nadzor američke vlade). Starosjedilačka sjevernoamerička plemena koja dijele "američke" vrijednosti i ovise o proi­zvodima velikih korporacija znat će cijeniti novac koji im nudimo za njihovu zemlju i mineralne rude pod njom. Lako ih je iskoristiti i njima manipulirati. Dajte im neka sagrade kockarnicu, kažu iskorištavači, i usvojit će naše vrijednosti, pridružiti se našoj kulturi i prestat će nas gnjaviti.

Kad se radi o preživljavanju plemenskog načina života situacija ne izgleda dobro. Povijest Biroa za indijanska pitanja (Bureau of Indian Afairs, BIA) jasno pokazuje da BIA umjesto da pomaže očuvanju ple­menskog identiteta i kulture, provodi asimilaciju plemena u našu kul­turu, kako bismo ih mogli iskorištavati za radnu snagu ili im oduzeti zemlju. Čak i naoko dobrohotni programi BIA-e, poput indijanskih škola kao rezultat imaju uništenje njihove kulture.

Temeljna postavka plemenskog načina života jest poštovanje os­talih plemena. To ne znači da ih morate voljeti ili biti u prijateljskim odnosima s njima, ali poštujete njihovu jedinstvenost, njihove tradicije i njihovo pravo na vlastiti način života. I ne pokušavajte ih preobratiti na svoj,  naš tip dominacije Mlađih Kultura, dominacija jednog naroda nad drugim, može prestati tek kad uvidimo da je pogrešno drugima name­tati naš način života, naše proizvode, vjeru ili bilo što drugo jednosta­vno zato što bismo time izrazili nepoštovanje njihovu načina života.

Oscar Wilde je jednom primijetio: "Sve dok se na rat gleda kao na zlo, ljudi će biti njime opčinjeni. Tek kad ga se sagleda kao nešto vul­garno, prestat će biti popularan." Slično tome, tek kad uvidimo da su naši oblici privrednog i kulturnog imperijalizma u ime "slobodne trgo­vine" i "modernizacije" vulgarni i razorni za zdravlje ljudske zajedni­ce, možda ćemo moći zaustaviti stalnu eksploataciju i razaranje izvora i naroda Trećega svijeta.

Trebala bi nam biti odbojna i sama zamisao da ikome išta nameće­mo. Drugi imaju pravo na svoju zemlju i svoj način života, ma kako nam se bizarnim ili neučinkovitim činio. A iz toga slijedi da i mi ima­mo pravo na svoj stil života, ma kako se on neobičnim činio drugima. Ali kad se jedna strana okrene dominaciji ili osvajanju ili prisilnom propovijedanju, prelazi granice dopustivosti.