Kako je rast nužno potreban za opstanak gradova/država, neizbje­žan je dolazak u sukob sa susjednim gradovima/državama koji imaju potrebne izvore. I premda grad/država može neko vrijeme održavati dinamičku ravnotežu, doimajući se stabilnim (poput, na primjer, SAD ili Kanade), povijest nam pokazuje da je ta stabilnost relativno kratka vijeka. Na kraju će stopa potrošnje premašiti stopu moguće proizvo­dnje iz lokalnih izvora i grad/država morat će početi trošiti izvore dru­gih. Za to će možda koristiti oružje u obliku novca ili hrane, kao što to zorno pokazuje činjanica da 70% voća u američke supermarkete stiže iz zemalja Trećega svijeta.

Možda će uporabiti i stvarno oružje ne bi li osigurali dostupnost izvora, kao što smo vidjeli u Zaljevskom ratu.

           Jednom kad grad/država počne s ratovanjem, izbor se sužava, baš kao što smo vidjeli u kulturama koje dođu u dodir s wetikom. Opstanak obično zahtijeva da postanemo poput onih koji nas napadaju: dobri u ratovanju.

 

Kako su možda počeli gradovi/države

Negdje u prapovijesti, neki je plemenski vođa prekršio plemenski svje­tonazor ili poludio (po definiciji svoga naroda).

Taj je plemenski vođa odlučio zanemariti tradiciju suradnje s obli­žnjim plemenima i umjesto toga počeo smišljati kako ih osvojiti i po­robiti. Da bi privolio članove svoga plemena na suradnju s njim, mo­žda se poslužio istim mamcem kao i Kolumbo: možda im je rekao da mogu slobodno silovati žene iz drugih plemena koja osvoje, i to žene svih dobi, čak si i uzimati mlade djevojke i djevojčice za seksualne robinje. Ili je možda koristio Pizarrovu tehniku — koji je po dolasku u Ameriku naredio spaljivanje svih svojih brodova, kako nitko ne bi mo­gao dezertirati — što je osiguralo potpunu i apsolutnu dominaciju nad članovima svoga plemena.

           Možda je taj prvi wetiko plemenski vođa sam pred sobom imao ne­kakvo objašnjenje ili opravdanje za svoje postupke — sušu ili podbacivanje usjeva na njegovu području ili glad svoga plemena. Ili je možda uvjerio svoj narod da mu se obratio bog i dao mu tu strašnu zapovijed.

           Kakogod da je bilo, on i njegovo pleme napali su i pokorili susjedno pleme.

Tako su izumljeni ratovanje i genocid.

 

U postupku osvajanja susjednoga plemena te u istrebljenju ili poro­bljavanju njegovih pripadnika, otkrio je da uporaba sile protiv drugih izaziva strah i u njegovom narodu, koji se sad boji njegove spremnosti da uporabi silu. Kako su ga se bojali, njegovi su mu ljudi dali sve što je želio, učinili su sve što je zatražio od njih, bilo to ubijanje drugih, da­vanje dijela svojih prinosa ili djece za roblje ili vojnike.

Tako je izumljeno vodstvo utemeljeno na dominaciji i strahu.

 

Nasilno uzimanje dijela imutka i prinosa svakoga pripadnika ple­mena dodatno je uvećalo njegovu moć. Svoj je višak mogao podijeliti s onima koji mu bijahu najbliži, a oni su mu zauzvrat pomogli osigurati nastavak dominacije.

Tako su izumljeni bogatstvo i uporaba kapitala.

Gledao je žene, koje — zbog svoje sposobnosti donošenja novog ži­vota na svijet — u većini plemena drže visoke položaje, i shvatio da predstavljaju prijetnju njegovom novom dominacijskom stilu vodstva. Pokazao je na njihovu menstrualnu krv, koja se desecima tisuća godina koristila za blagoslov polja i u obrednim ceremonijama plodnost, i proglasio je "nečistom".

           Istaknuo je bol koju mnoge žene osjećaju dok rađaju i ustvrdio da mu je bog rekao da je to kazna. Da su žene zle, priležnice manjih ili zlih bogova. Da imaju moć natjerati muškarce neka žude za njima, a budući da je jako dobro znao koliku sposobnost korupcije ima moć, donio je ukaz da žene moraju biti pod nadzorom, skrivene, a njihov društveni položaj sveden na muškarčevo vlasništvo. Kad bi podbacili usjevi ili bi netko umro od bolesti ili bi došlo do prirodne nepogode, za to su bivale optužene žene i njihove vradžbine.

Tako je izumljena patrijarhalna hijerarhija i seksualna dominacija.

 

           Njegovi su ljudi gledali u noćno nebo i u prirodne sile — munje i potrese i šumske požare — i zaključili da tamo negdje postoji nekakva sila koja upravlja životima ljudi. Vođa je rekao svome narodu da ga je bog izabrao za svog glasnogovornika. Prizivao je i bajao sveta imena, a njegovi ratni uspjesi doživljavani su kao potvrda da ima blagoslov najmoćnijega od bogova. Zabranio je ljudima štovanje ijednoga boga osim onoga koji im se obraćao preko njega, a poslao je u svijet svoje izaslanike koji su ili propovijedanjem preobratili ili pobili ljude koji se nisu htjeli klanjati njegovom bogu. Oni koji su pristali na štovanje nje­govog boga mogli su se pridružiti plemenu, ali samo ako bi se zakleli na poslušnost i njemu i bogu.

Tako je izumljeno eksploatacijsko i silom nametnuto propovijedanje.

 

           Gledajući na druge ljude kao na stvari nad kojima treba vladati, nije mu bilo teško zakoračiti korak dalje pa i na cijelu prirodu gledati na isti način. Umjesto da nastavi s obnovivim ratarskim metodama koje su njegovu plemenu osigurale život i opstanak protekle desetke tisuća go­dina, odlučio je iz svoje zemlje izvući maksimum, bez obzira na po­sljedice. Kad je iscrpio sve izvore, trebali su mu tuđi, što mu sad — uz oruđa poput genocida i ropstva — više nije bilo problem. Ako bi se ne­ka vrsta natjecala s njegovim plemenom za hranu — vukovi koji bi im jeli ovce ili glodavci koji su jeli biljke ili čak i kukci — činio je sve što je mogao da uništi te "neprijateljske" vrste.

I tako je izumljena poljoprivreda "spržene zemlje".