1.   "Žene su krive za to."

Jedna priča, koju nam prenose muškarci koji su pomogli izgraditi temelje naše moderne kulture, jest to da su za sve krive žene.

Jedna od priča kaže da je prva žena Eva bila glupa i neiskrena, da je pala na zmijin 'štos' pa je Bog kaznio sve žene poslije nje. Druga pak kaže da Pandora nije mogla obuzdati svoju znatiželju. Budući da su žene uzrok svih naših problema, ima smisla — a i vjerska nam je duž­nost — potlačiti ih i kazniti ih i izdvojiti ih iz društva. Imena žena, s nekoliko izuzetaka, maknuta su iz tekstova modernih religija; samo su imena muškaraca vrijedna da ih se čuva kao rodoslovne zapise.

2.   "Stvoritelj nas je stvorio griješne i zle."
(zamisao isključivo Mlađih Kultura)

Druga priča kaže da smo svi mi rođeni zli ili glupi. Zbog Evinog izvornoga grijeha svaka osoba — muškarac ili žena — koja je otad izišla iz ženske utrobe, rađa se okaljana zlom i s lošom moći prosudbe.

To je bila priča koju su, nakon susreta s kršćanima, mnoge kulture najteže shvaćale i prihvaćale. Jonathan Edwards je 1822. napisao knji­gu Memoirs of Rev. David Brainerd: Missionary to the Indians (Me­moari svećenika Davida Brainerda: Misionara Indijancima), koju Jack Forbes citira u svojoj knjizi Kolumbo i drugi ljudožderi. U tim me­moarima Edwards navodi Brainerda:

"Gotovo je nemoguće dovesti Indijance do razumnog uvjerenja da su po prirodi griješnici i da su im srca pokvarena i puna grijeha... Da im pokažem da su svi skloni grijehu i pokvarenosti, kažem im da mo­žda jest tako, ali da oni toga nisu svjesni uslijed sljepoće svoga uma i da nema dokaza da nisu griješni..."

Kao i mnoge Starije Kulture, američki starosjedioci "Indijanci" ci­jeli su koncept izvornoga grijeha i čovjekove griješne prirode primili s ogromnim čuđenjem. Mnogi su bili jednako zbunjeni pred europskom gnostičkom postavkom o bogu koji je pun mržnje, osvetoljubiv i uživa dovoditi ljude u iskušenje, a onda ih, kad popuste, surovo kažnjava.

3. "Stvoritelj je zaboravni knjigovođa"

Slično, mnogi američki strarosjedioci držali su strašno čudnom či­njenicu da osoba može navesti svoga boga da "zaboravi" njegov poči­njeni grijeh — umorstvo, krađu, silovanje — ako izvede određeni obred prema uputama vjerskih vođa. "Zar to ne bi omogućilo loše ponašanje? " - pitali su. Cijela zamisao o bogu čija je primarna funkcija položaj knji­govođe, i to vrlo zaboravnog (ako se izgovore prave riječi ili se izvede pravi obred), bila im je neshvatljiva.

Ali zamisao da su svi rođeni griješni, da nam je u prirodi lagati, va­rati, krasti, iskorištavati druge i nanositi im bol mnogima je poslužila kao korisno opravdanje za njihovo ponašanje i kao mamac za uvjera­vanje drugih u svoje gledište.

Dane su nam i dodatne rute za bijeg: možete cijeloga života raditi loše stvari, a onda se pokajati, dati veliku donaciju u dobrotvorne svrhe ili izreći određeni niz riječi prije nego što umrete i zajamčeno vam je mjesto u raju zauvijek.