• Svi smo mi načinjeni od sunčeve svjetlosti, a sve o čemu ovisimo koristi sunčevu  svjetlost za pogon.
• Stotinama tisuća godina živjeli smo od svakodnevne lokalne sunčeve svjetlosti.
• Potom smo otkrili pradavnu sunčevu svjetlost zakopanu u tlu i počeli je trošiti, za grijanje i kao sirovinu koja zamjenjuje tka­nine napravljene od biljnih materijala.

•    To nam je povećalo produktivnost, ali je također povećalo našu glad za još. Štoviše, omogućilo je sve brži i brži rast popu­lacije.

• Dovelo je i do klimatskih promjena, koje destabiliziraju popu­laciju ostalih oblika života.
• Sad su nam posljednji sati prastarog sunčevog svjetla bliska budućnost, udaljeni tek možda pola životnoga vijeka. Čak i da budu razvijeni alternativni izvori energije, to bi zapravo moglo samo pogoršati problem (dodajući još ljudi), ako se naša kultura ne promijeni. Sve dok koristimo pradavnu sunčevu svjetlost ili
  bilo koji drugi "resurs" da bismo podjarmili prirodu i pretvorili prirodna područja u ljudska obitavališta, svojom brojnošću, is­crpljivanjem prirodnih izvora i natjecanjem s ostalim vrstama u borbi za prostor, vodu i hranu, u opasnost dovodimo i sebe i os­tatak svijeta...

• Ako se ne pojavi odmah dostupna zamjena za naftu i ako više ne budemo mogli proizvoditi (i dostavljati) hranu za sav višak ljudi koje imamo, što će se dogoditi?

Pogledajmo sad kako se jedna golema zemlja bavi tim pitanjem.