Samoodrživi gradovi/države koji se oslanjaju na lokalne izvore vrlo su rijetki. Oni koji su bili samoodrživi bili su lak plijen onih koji to nisu bili; veliki trguju ili osvajaju da bi mogli održati stalno širenje, a takvi su pokreti mnogo puta promijenili zemljovid svijeta samo u po­sljednjih nekoliko naraštaja. Da bi održali svoj rast, gradovi/države moraju posegnuti za vanjskim izvorima. Kad iscrpe lokalne izvore, napadaju, osvajaju ili asimiliraju svoje susjede. Taj se proces nastavlja, sve dok na kraju nije 'potrošen' cijeli planet... a tad nastupa trenutak početka kolapsa, baš kao u Ponzijevoj shemi ili u onoj tvrtki koja je potrošila početni kapital.

Kultura koja ovisi o osvajanjima prestaje biti održiva kad se približi granicama svjetskih izvora.

Iskorištavalački evangelizam i "upijalački" identitet

           Rast je glavna direktiva gradova/država. Kad dođe do zastoja u ra­stu, često dolazi i do političkog, društvenog i privrednog kolapsa ili grad/država biva osvojen ili dolazi do unutrašnjih prevrata. Uslijed važnosti rasta, takva su društva usvojila nekoliko metoda širenja.

           Prva je apsorpcija drugih naroda i njihovih izvora. Robovi su do­premani iz Afrike u Europu i Ameriku; kako je jedan europski grad/ država osvajao drugi, tako je preuzimao i sve gubitnikove podanike. Europski/američki gradovi/države osvojili su američke starosjedilačke narode i prisvojili njihove izvore. Rezultat toga bila je eksplozija po­pulacije, povećana moć proizvodnje i potrošnje te još potrošača za pro­izvode grada/države.

           Drugi način rasta je asimilacija: preobraćenje ljudi iz drugih ple­menskih identiteta u vlastiti. Evanđelisti/propovjednici uvjeravaju ple­menske narode da je njihov način života loš ili griješan te im zatim daju mogućnost i priliku da se "pridruže" (doduše ulaskom na samo dno hijerarhije) kulturi/vjeri grada/države.

           Premda plemenski narodi nikad ne bi propovijedali (tražili da druga plemena postanu poput njih), to je kardinalna karakteristika većine gradova/država i kroz povijest se osiguravala prijetnjama (i ne samo prijetnjama) smrću, mučenjem, potpunim istrebljenjem (kao što srno vidjeli tijekom križarskih pohoda, inkvizicije, osvajanja američkog zapada, a sad vidimo u porobljavanju domorodačkih naroda Južne Amerike i Azije) ili vječnim prokletstvom.