U trenucima, satima, danima, tjednima, mjesecima, godinana, u ceremoniji dolaženja i odlaženja, u ritualu vječnih mjena svjetlosti i tmine događaju se trenuci tihovanja tišine u uzburkanom oceanu vječnih sanja. U blaženstvu purpurnog predvečerja, na margini sjaćenja i vizije iz dubina prohujalih privida  izranjaju naše nedovršene priče ispisane runama sudbine. Tada budnost dobija konture odlutalih noći, onih u kojima pretakasmo san u život i zalijevasmo ga sladorom plodova sa obronaka mladosti. Na zidovima se oslikavaju sjene naših tijela. Plešemo ponoćni tango na laticama ruža ubranih u ružičnjaku sna. U mirisnoj zanesenosti uranjamo u poliperspektivnost djetinjih vjerovanja i na dlanu vremena gradimo kule od pjeska. Branimo svaki svoj dio života proživljen u bajkama i vilinskim pričama i susrećemo se na zidinama grada sanjujućih knjiga u kojem pronađosmo zajedništvo ideala, filozofije, poezije i još nedovršenih eseja o istini, sreći i ljubavi. Sjećanja imaju okus zrelih trešanja koje smo krali u susjedovom vrtu i miris zrelih dunja sa ormara iz bakone spavaće sobe, a vizije titraju vječnim melodijama koje slušasmo u sutonu mladosti. Na žrtveniku svetišta u kojem sam krštena gori svijeća koju zapalismo sunčanom zrakom skinutom sa tvoga lica na kojem prepoznah oči boje sna, oči dječaka sa prašnjavog perona u dolini smaragdne rijeke. Gledao si me i šapnuo, volim zenit onoga dana kada si kao boginja lova sišla s Olimpa i zalutala u moja lovišta. Volim nježnost tvoga pogleda kojim si otopio zadnje komadiće zaborava u mojoj svjesti, odgovorih izgubivši se kao leptirica u jantaru tvoga pogleda. Volim boju meda koja se obznanjuje u tvojim očima i poeziju suza na tvom obrazu, stilizirao si stih tvoja davne pjesme. Volim tvoju pjesmu upisanu u kamenu Grada u kojem vidjeh suze svetoga Lovrijenca i osjetih nježnost dlanova neba, šapnuh tiho, najtiše što sam mogla da ne narušim tišinu podmorja u kojem vjekuje bisernica iz koje već destljećima ispijamo ljubav. Volim sunce u tvojoj kosi i bijele pahulje na tvojim usnama, ljubio si me grijući me daškom tvoga srca. Volim tvoje dlanove kojima skidaš koprenu tuge sa moga lica i runskom abecedom ispisuješ dolazeće vrijeme na obrazima, nastavih skoro bezglasno pledoaje tvom biću. Volim tvoje ruke na kojima završava završava tajna tajnog zakona svemira i pretače se u moju nutrinu istinom iscjeljivanja tjelesnosti, smiješio si se srcem i govorio grlom oslobođenim od utvare koja ga je mjesecima nagrizala. Volim boga veselosti u tebi. Volim čuvaricu lunina hrama u tebi. Volim tvoju moralnu uzročnost. Volim tvoju postojanost kojom otplaćuješ karmičke dugove...Ah, jednostavno volim ljubav, energiju, univerzlano ljepilo koje cijeli svijet drži u simetrično- asimetričnom savršenstvu svjetlosnog zagrljaja vječnosti.  

http://umijece-vremena.blogspot.com