Pitagorejska molitva Tektraktisu
Blagoslovi nas, o Uzvišeni broju!
O sveti , blagi Tetraktise!
Ti koji odgonetaš sustastvo svega
Ti koji si izvor i utoćiste
životne iskre u tustu promjena,
Učini da spoznamo tajne božanske.
Spustila sam telefonsku slušalicu, ali u srcu mi još treperi tvoj glas. Pjevušio si prastaru pjesmu, spavaj, lijepo sanjaj i neka ti jutro donese pozdrav moj, ove tri otrcane riječi ja te volim. Smijali smo se. Ne spavam, samo sanjam. Gledam nebo i ne vidim ništa do tvojih očiju koje trgaju plavi baršun i slijevaju svoj sjaj u moje srce. Ugasio si zvjezde, sklonio si mjesec i prosuo kristale jantara bespućem sna. Osluškujem otkucaje sata na tornju neke daleke crkve. Zvon probija tišinu i uvlači se u svjesnost. Brojim udarce klatna u vječnu bronzu i osjećam prelamanje dana u dan. Tama traje i grli grad svojim nepostojanjem. Osjećam njenu bliskost, ćutim njenu namjeru, slutim njeno poslanje. U samotnim noćima mi postaje družica koja na svojim skutima donosi sjaj tvog pogleda i prostire ih pred okna duše. Kada zvon crkvenog zvona najavi svanuće i zapjevaju prve ptice u krošnji svijesti ona odlazi i u zalog mi ostavlja sjećanje. Kada zlatna hostija izviri iz sivila jesenjskog jutra, tada sjećanja ožive i odnose me u ružičnjak vjerovanja. Kada se zenit objavi nestankom sjena tada tvoja prisutnost postaje silueta koja korača uz mene do sunoćavanja. Kada se začuje poziv na večernjicu i utihnu zvona na pašnjacima stvarnosti, tada se vraćam prividu u kojem ti uvijek živiš. Na zidovima hrama je ispisana molitvaTetraktisu u kojoj se nazire vrijeme ljubavi i osjeća ples zlaćane spirale. Sa ikonostasa skidam slike tvoje duše i preslažem ih na oltar noći. San se ponavlja, tmina mi daruje tvoje oči, osjećam blaženstvo tvoje blizine u tišini koju narušavaju samo otkucaji srca. San nije prevara stvarnosti, san je lumin istine, svileni veo koji me omata tvojim dlanovima i na koži ostavlja tragove tvojih poljubaca. Sanjam četverosložni san, budnost u odori postojanosti, u paralelnim svjetovima, u mnogoslojnim razinama, u mnogoprotežnosti, u kovitlanju sfera, u vrtloženju univerzuma uma. Komplicirana jednostavnost osjećanja osjećaja ljubav se ogleda u napisanom, ali sve što napisah ispisah prebirajem po slovoglasju duše. Ustvari željela samo reči da te neizmjerno volim.
http://sretan-treutak.blogspot.com
bglavac
edin.kecanovic
