Njeno je tijelo ljubičasta slika,

tek zrcaljenje kristalnog lika

što ga Ametisti Olimp dade,

šapati veselja dušu slade,

sjaj srca u zrcalu snova

tajna Dionizijeva zova,

to božje volje djelo,

topli kristal, uzdrhtalo ljubičasto tijelo.

U dubini tužne svijesti ona Artemidu zove,

kristal izranja iz vina veselo i smjelo.

Njeni strahovi zaboravom plove,

purpur krije snove zlatne,

ljudskom umu delikatne.

Duša iskri tajno vrelo,

božje snage djelo,

topli kristal, uzdrhtalo ljubičasto tijelo.

Ametisto djevo bajna, žudnjo tajna,

utjeho Olimpa kristalno sjajna,

ti djevojko ljubičaste kose,

očiju što bjesu prkose,

purpurni prahu božanske slasti,

nježna tugo nadzemaljske vlasti.

Dionizijeva suza, njegove tuge djelo,

topli kristal, uzdrhtalo ljubičasto tijelo.