Ovo je priča o ljubavi, dijelić sna otrgnut iz sazviježđa koje treperi na sjevernom nebu. Neka bude priča ispisana plesom struna i šapatom Plejada koje čekaju da pozdrave tvoj i moj susret na obroncima snova, na raskrižju zvjezdanih staza kojima već tisućljećima ostavljamo svjetlosni trag naših uzdrhtalih duša. Osjećaš li snagu ovog čudesnog trenutka, čuješ li šaputavu svjetlost Siriusa na kojem smo u trinaestom eonu bili na gozbi bogova. Na tvojim dlanovima još uvijek titra anđeoska snaga svjetlosnog prabića s kojim sam plesala nebeski menuet. Zagrli me u ovom djeliću sna i ostavi anđeoski trag na koži kojom osluškujem titraje vječnosti. Pričinja mi se da lebdimo onim istim krugovima kojima su se Dante i Betrice uzdizali ka Raju. Vergil se vratio u svoje vrijeme ostavljajući nas u ovoj dolini snova, da tepihom od razasutih latica nebeskog cvijeća zakoračimo u carstvo svemirskog uma. Žubor Mnemozinine rijeke iskri slike rađanja u vremenu zvjezdane poezije i emocionalnog sazrijevanja. Ušli smo u djevičanska proljeća, u slijepe daljine vječnosti i još neisplakane suze duše svijeta. Nebeski jeleni upregnuti u kristalnu kočiju nas odnose na izvor iz kojeg izvire kozmička energija i spektrom čudesnih boja gradi most ka našem trenutku buđenja. Napuštamo tišinu bezvremena, držeći se za ruke lebdimo metaverzumom osjećajući lakoću i moć ljubavnog zagrljaja. S druge strane duge na nas čeka svjetlosna dimenzija zaobljena silom gravitacije. Neka nevidljiva ruka nas spušta u njen zagrljaj i zatvara za nama vrata vremena. Ulazimo u trenutak i osjećamo snagu koja nas vraća na zemaljske staze, u jesenje kiše koje ispiru slike u kojima smo eonima trajali. Ostala je samo toplina na dlanovima sa kojih su nebeske srne jele zrnca sreće. Milujem tvoje tijelo i čujem smijeh tvojih ćelija. Sveta krv se slijeva ponornicama u ocean tvoje duše. Zadržao si u sebi šaptavu svjetlost vječnosti kojom mi odaješ tajne tvoga svemira. Osjećam tvoje misli kao lahor koji se spušta sa vrhunca žudnje, ćutim tvoje osjećaje koji postaju eliksir mojoj duši. Vidim ekliptiku tvoga sunca među sazvježđima tvoga neba, iskričavu putanju koja me odnosi u tvoj anđeoski zagrljaj. Da, ovo je ljubavna priča koja je počela prije vremena, priča nikada napisana u zemaljskim knjigama, priča koja se događa u svemirskim širinama naših duša, priča koja se zrcali u nama i univerzumu.
http://sretan-trenutak.blogspot.com
bglavac
edin.kecanovic
